Kraljevstvo Božje ili Kraljevstvo nebesko jedna je od središnjih tema Isusova propovijedanja i spominje se u ključnim dijelovima Novog zavjeta: Molitvi Gospodnjoj, Posljednjoj večeri i mnogim drugim prispodobama. Propovijed na gori, jedno od najpoznatijih Isusovih učenja, govori o stvarnosti Božjeg kraljevstva i navodi važna načela za život kršćana unutar Njegova kraljevstva.

Dakle, što je to kraljevstvo Božje? Općenito govoreći, Božje kraljevstvo je vladavina suverenog Boga nad cijelim svemirom. “Bog je svoje prijestolje postavio na nebesima i on kraljuje nad svima.” (Psalam 103:19). “To će u pravo vrijeme ostvariti Bog, blagoslovljeni i jedini Vladar, Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. On je jedini besmrtan i živi u nepristupačnom svjetlu. Njega nitko nikada nije vidio niti ga može vidjeti. Njemu zauvijek pripada sva čast i moć. Amen.” (Prva poslanica Timoteju 6:15, 16).

Iako se izraz “Kraljevstvo Božje” ne nalazi u Starom zavjetu, koncept Božjeg kraljevstva prisutan je u mnogim stihovima Starog zavjeta, kao što su: “Jer, kraljevstvo pripada Bogu, on vlada svim narodima.” (Psalam 22:28). Sveto pismo sadrži brojna proročanstva o dolasku mesijanskog Kralja koji će uspostaviti vječno Kraljevstvo Božje:

“Jer, dijete nam se rodilo, sina smo dobili. Na ramenima nosi vlast, a zove se Vrsni Savjetnik, Silni Bog, Vječni Otac i Knez Mira. Nikada neće biti kraja miru ni njegovoj moćnoj vladavini. Vladat će na Davidovom prijestolju i nad njegovim kraljevstvom; učvrstit će ga i održavati u pravdi i pravednosti, od sada pa zauvijek. Bog Svevladar revno će to ostvariti!” (Izaija 9:6, 7).

U Isusovo vrijeme, židovsko očekivanje Mesije bilo je oblikovano čežnjom za oslobođenjem od rimske okupacije. Stoga su ljudi bio oduševljeni kada su čuli za čovjeka koji je činio čuda i govorio o Božjem kraljevstvu te su pomislili da je možda došlo vrijeme za izbavljenje njihovog naroda i uspostavu suverenog kraljevstva u zemlji Izraelovoj. Međutim, Isusovo učenje o kraljevstvu nadilazilo je očekivanja privremenog političkog ili geografskog entiteta. Umjesto toga, Isus je potpuno redefinirao Božje kraljevstvo.

Sadašnje ili buduće kraljevstvo?

Isus je u Evanđeljima naučavao da je kraljevstvo Božje sadašnja i buduća stvarnost. U nekim je prilikama govorio da je kraljevstvo već došlo (Evanđelje po Marku 1:14, 15), a naviještao je također i njegovu buduću, punu uspostavu. Isusova čuda bili su znakovi da je kraljevstvo Božje došlo i da je već bilo prisutno, barem djelomično, tijekom Njegove službe (Evanđelje po Luki 7:20–22).

Na primjer, kad su farizeji upitali Isusa kada će doći kraljevstvo Božje, odgovorio im je: “Božje kraljevstvo je među vama” (Evanđelje po Luki 17:20, 21). Iako ovaj odlomak govori o kraljevstvu koje postoji u tadašnjem vremenu, Isus na drugom mjestu govori o njemu u budućem vremenu. „Tada će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite, vi blagoslovljeni od moga Oca, i primite u nasljedstvo Kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka svijeta!“(Evanđelje po Mateju 25:34).

Dakle, je li kraljevstvo Božje nešto što je bilo prisutno u Isusovo vrijeme (i nastavlja biti prisutno i danas), ili je to buduće kraljevstvo koje dolazi nakon Isusovog drugog dolaska?

Kada se kraljevstvo vidi kao dinamična Božja vladavina, može se shvatiti da su i sadašnja i buduća stvarnost započete Isusovom službom. Biblija uči da se dovršetak kraljevstva događa kada se Isus vrati da konačno uspostavi Božju vlast na Zemlji. “Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada našem Gospodaru i njegovom Mesiji. On će kraljevati uvijek i u sva vremena.” (Otkrivenje 11:15)

Život u kraljevstvu

U Ivanovom evanđelju čitamo da se moramo ponovno roditi kako bismo ušli u kraljevstvo Božje (Evanđelje po Ivanu 3:3). Prihvaćanjem Isusa kao Gospodina i Spasitelja, vjerovanjem u Njegovo uskrsnuće i stupanjem u odnos s Bogom, čovjek postaje dio Njegovog kraljevstva. Za one koji se pouzdaju u Boga i uđu u osobni odnos s njim, što je omogućeno Isusovom smrću na križu, kraljevstvo Božje postaje sadašnja stvarnost.

Isus je svojim životom, smrću i uskrsnućem pokazao da Božje kraljevstvo nije dvosmislena buduća nada; Njegovim dolaskom postalo je neizbježno i zahtijevalo je hitan odgovor. U prvom poglavlju Evanđelja po Marku, čitamo da je “Isus došao u Galileju i počeo propovijedati Božju Radosnu vijest. Govorio je: ‘Došlo je vrijeme, Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se! Vjerujte u Radosnu vijest!’” (Evanđelje po Marku 1:14, 15)

Isus je svojim djelima prenio značenje kraljevstva Božjeg, a učenjem je otkrio podatke o njemu.  Njegovo objedovanje s izopćenicima tadašnjeg društva kao što su sakupljači poreza i grešnici, dodirivanje ljudi koji su smatrani nečistim, opraštanje grijeha i iscjeljivanje subotom pružili su dublje razumijevanje Očeve milosti, ljubavi, brige, milosrđa i prirode Njegovog kraljevstva. Isus je poučio učenike da mole Oče naš te ih doveo u novi odnos s Bogom, njihovim nebeskim Ocem, čineći ih dijelom Njegove obitelji (Evanđelje po Mateju 6:9).

Osim toga, Isus je jasno dao do znanja da ulazak u Božje kraljevstvo nije bio ograničen samo na Izrael kada je rekao Samarijanki kod zdenca: “Dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini.”(Evanđelje po Ivanu 4:23) Poziv za ulazak u Božje kraljevstvo upućen je ljudima, “iz svakoga naroda, plemena, rase i jezika” (Otkrivenje 7:9).

Ulazak u kraljevstvo kroz vjeru u Isusa daje nam vječni život, ali taj život nije nešto što počinje tek kada umremo. Vječni život, kao i kraljevstvo Božje, sadašnja je stvarnost i za nas vjernike, već je počeo. Naše će fizičko tijelo na kraju umrijeti, no naš će duh nastaviti živjeti s Bogom. Naš duh – naša bit, osoba kakva smo danas, jednostavno će izaći kroz vrata ovozemaljskog života i zakoračiti u vječnost te nastaviti živjeti zauvijek s Bogom.

U međuvremenu, živimo unutar Božjeg kraljevstva u sadašnjosti. Kad se ponovno rodimo uđemo u Božje kraljevstvo i središte naših života potpuno se mijenja. Isus kaže: „Stoga, prvo se brinite za Božje kraljevstvo i za ono što on želi, a za sve drugo će se pobrinuti Bog.“(Evanđelje po Mateju 6:33) Kada Bog vlada našim životima, vjerujemo i uzdamo se u Njega te nastojimo uskladiti svoje živote, postupke i odluke s Njegovom voljom (Evanđelje po Mateju 6:10).

Kada uđemo u Božju vladavinu pozvani smo da integriramo ili spojimo “naše” kraljevstvo – ono nad čime vladamo ili ono čime upravljamo – s Njegovim kraljevstvom. Trebamo nastojati uskladiti svoju volju s Božjom i dopustiti da Njegova volja, kako je izražena u Bibliji, vodi naše živote. Pozvani smo unaprijediti Njegovo kraljevstvo tako da pozovemo druge da uđu u Njegovo kraljevstvo i da budemo živi primjer Njegove bezuvjetne ljubavi prema drugima.

Živjeti u kraljevstvu u sadašnjosti znači dopustiti Bogu da vlada u našim životima, priznajući i poštujući Ga kao onoga koji nas je stvorio. To znači da se trudimo živjeti na način koji ugađa Bogu i slavi ga,  te nastojimo oblikovati svoje živote po Isusovom primjeru ljubavi prema Bogu i drugima (Evanđelje po Mateju 22:37–39). Živjeti u Božjem kraljevstvu znači živjeti svaki dan kao netko tko ima osobni, interaktivni odnos s Njim – odnos koji obuhvaća naš zemaljski život i nastavlja se kroz cijelu vječnost.