Suvremena kultura često potiče individualizam i samopouzdanje kao vrline koje treba razvijati, dok nas Biblija uči da smo po svojoj naravi društvena bića. Smisao kršćanstva nikada nije bila da živimo u vakuumu, već da se punina ljudskog postojanja ostvaruje kroz povezanost s drugima, darivanje i zajedništvo, te da se širi izvan naše vjerske zajednice. Bog nas nije stvorio da budemo solitarna ili usamljena bića.

Bog nam se otkriva u Svetom pismu kao savršena trojstvena zajednica – jedno božansko biće s tri različite osobe, Ocem, Sinom i Duhom Svetim, koji vječno postoje u međuljudskom odnosu punom ljubavi. On je stvorio ljudska bića na svoju sliku i priliku kao relacijska bića (Knjiga Postanka 1:27). Nakon što je Bog stvorio Adama, prvo ljudsko biće, rekao je: “Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.” (Knjiga Postanka 2:18).

Od samog početka, Božja namjera je bila da ljudska bića budu u odnosu s drugima i s Njim. Kad Adam i Eva nisu poslušali Boga, prekinuli su zajedništvo koje su imali s Njim, što je rezultiralo padom čovječanstva. (Knjiga Postanka 3) Ali Bog je kroz Isusovu žrtvu na križu omogućio čovjeku da obnovi zajedništvo s Njim. Nakon Kristove smrti, uskrsnuća i uzašašća, crkva je formirana kao zajednica vjernika, koju Biblija naziva tijelo Kristovo. “Vi ste, dakle, Kristovo tijelo i dijelovi toga tijela svaki za sebe.” (Prva poslanica Korinćanima 12:27)

Nije nam suđeno da živimo sami. Kao što je pisac Paul Tripp rekao: “Nismo stvoreni kako bismo bili neovisni, autonomni ili samodostatni već da živimo u skromnoj i pobožnoj ovisnosti o Bogu i Njegovoj ljubavi, kao i u poniznoj, punoj ljubavi, uzajamnoj ovisnosti s drugima. Naši se životi oblikuju kroz suradnju, zajedničko djelovanje i utjecaj okoline.”

Sama priroda bivanja u zajednici s drugima; rad, interakcija i suradnja s osobnostima koje su drugačije od naših, davanje sebe i razumijevanje drugih zahtijeva razvijanje vještina koje kršćani trebaju usavršiti, kako bi oblikovali karakter sličan Kristovu. Naš odnos prema drugima pomaže nam da rastemo u kristolikosti i osposobljava nas da dopremo do drugih i učinkovito dijelimo Božju ljubav široj zajednici.

Bog želi da budemo u odnosu s drugim ljudima i stvorio nas je takve. Isus je poučavao da je ljubav prema bližnjima na drugom mjestu, nakon ljubavi prema Bogu (Evanđelje po Mateju 22:39). Dao nam je obitelj, prijatelje, kolege, susjede i zajednicu kako bismo ih mogli voljeti i pokazati im koliko ih Bog voli. Kao što je to John Ortberg rekao:

Svakodevno se suočavamo sa životom i vječnošću, a život uvijek pronalazi načine da nas “ubije u pojam”. Svaki život ima svoje navijače, koji ga bodre i podržavaju. Svaki život treba rame na koje se može osloniti. Svaki život treba molitvu da ga uzdigne do Boga. Svaki život treba zagrljaj. Svaki život treba čuti glas koji govori: “Ne odustaj.”

Kršćansko zajedništvo

Bog želi da volimo sve ljude i da budemo uzor Njegovih osobina, a također očekuje od nas da pokažemo ljubav prema našim sukršćanima. To je vrsta ljubavi o kojoj je Isus govorio kada je rekao: “Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga! Kako sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. Budete li voljeli jedan drugoga, po tome će svi znati da ste moji učenici” (Evanđelje po Ivanu 13:34, 35).

Samo nekoliko sati prije nego što je uhićen, Isus se molio svome Ocu da učenici, koji su bili s njim u tom trenutku i oni budući budu jedno, baš kao što su On i Otac jedno. “Ja ću biti u njima, a ti u meni. Tako će i oni postati doista jedno. A svijet će vidjeti da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene.” (Evanđelje po Ivanu 17:20-23). Isus se molio da svi njegovi učenici budu jedno: jedno tijelo ujedinjeno u ljubavi; jedno u vjeri, jedno u misiji, jedno u Kristovom duhu.

Kad smo ujedinjeni i okupljeni u Njegovo ime, On je s nama. “Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.” (Evanđelje po Mateju 18:20) Imati Krista u našoj sredini pomaže nam da iskusimo Njegovu prisutnost, a radost i ljubav su kao magnet i privlače ljude Njemu i jedne drugima. Okupljanja jačaju kršćane. Molitva, bogoslužje, slavljenje pričesti, duboki razgovori, uživanje u međusobnom društvu stvaraju prekrasno ozračje koje jača i uzdiže sve prisutne.

Riječ koja u Novom zavjetu opisuje prirodu naših odnosa s drugim kršćanima je koinonia, grčka riječ koja se različito prevodi s riječima kao što su zajedništvo, blizak odnos i sudjelovanje. Kao članovi Njegove crkve – Kristovog Tijela (Poslanica Kološanima 1:24), imamo zajedništvo s Kristom te sudjelujemo u Njegovom životu i poslanju; također imamo zajedništvo jedni s drugima i zajedno sudjelujemo u životu i poslanju.

Nismo stvoreni da budemo otoci. Ovisni smo jedni o drugima. Samo Bog zna koliko su puta velike stvari u povijesti bile ostvarene uz pomoć drugog vjernika, koji je obavljao službu molitve i ohrabrenja. Kao što je Rick Warren napisao: “Stvoreni smo za zajednicu, oblikovani za zajedništvo i formirani za obitelj, i nitko od nas ne može sam, vlastitim snagama, ispuniti Božje namjere.”

Iako sudjelovanje u kršćanskoj zajednici uključuje okupljanje s drugim kršćanima, ono također uključuje i naše sudjelovanje u navješćivanju Evanđelja i širenju biblijskih vrijednosti. To je partnerstvo s Bogom i drugima u Velikom poslanju; dijeljenju Radosne vijesti sa svijetom i dovođenje drugih do spasonosne spoznaje o Kristu (Evanđelje po Mateju 22:18-20). U cjelokupnom kontekstu značenja izvornog grčkog, kršćansko se zajedništvo može razumjeti kao sudjelovanje u cjelokupnom sustavu vjere. To uključuje naš odnos s Bogom i drugim kršćanima kao i naše zajedničke napore da živimo Veliki zadatak, te budemo sol i svjetlo svijetu oko nas i kulturi našeg vremena.

Izgradnja zajednice

Danas su naš radni život i komunikacija s drugima često posredovani tehnologijom i društvenim medijima, stoga izgradnja značajnih, dubokih osobnih odnosa zahtijeva trud i vrijeme. Ništa se ne događa preko noći. Možda ćemo morati tražiti nove načine za razvijanje novih mreža (networking). Postoje mnogi izvori za kršćansko zajedništvo i izgradnju prijateljstava, kao što je pridruživanje lokalnoj crkvi, molitvenoj grupi ili sudjelovanje u dobrotvornoj akciji.

Volontiranje je također jedno od načina za izgradnju zajednice. Kroz zajednički cilj, volontiranje ruši barijere i spaja pojedince koji se inače možda nikada ne bi upoznali. Možemo graditi odnose pridruživanjem klubu ili grupi ljudi koji dijele zajednički interes, što može otvoriti vrata za dijeljenje evanđelja.

Kao kršćani, imamo privilegiju i odgovornost pokazati Gospodinovu ljubav ljudima u našoj zajednici. Moramo je pokazati svim ljudima, a posebno onima koji pripadaju zajednici vjere (Poslanica Galaćanima 6:10). Uz pomoć Kristove ljubavi koja nas nadahnjuje nastojimo izgraditi odnose s drugima i poticati osjećaj pripadnosti i prijateljstva (Druga poslanica Korinćanima 5:14). Ako ovako živimo, Njegova smo crkva, tijelo vjernika – Njegova zajednica.