Kao dijete vidio sam puno zlatnih ribica u domovima svojih prijatelja i sjećam se da sam se često pitao zašto toliko ljudi voli imati tako mala, ne zabavna, pomalo dosadna stvorenja za domaće ljubimce.
A onda sam jednog dana, kad mi je bilo oko deset godina otišao na ekskurziju s razredom. Posjetili smo jedan botanički vrt u kojem je bio mali ribnjak. Odmah sam opazio jednu veliku ribu, blistavih boja.
“Koja je ono riba?” upitao sam voditeljicu.
“Zlatna ribica,” odgovorila je.
Njen me je odgovorio zbunio. “Nisu li zlatne ribice male?” upitao sam pomalo podrugljivo.
“Nipošto,” uzvratila je. “Zlatne ribice mogu biti još veće. Sve ovisi o prostoru u kojem žive.”
Klimnuo sam glavom i odlučio da nikad više neću pokazati neznanje o zlatnoj ribici, no tek sam nakon nekoliko godina stvarno razumio poantu svega.
Koliko sam često i sam bio kao zlatna ribica u malom akvariju? Koliko sam puta ograničio samog sebe, vlastitim viđenjem svijeta? Ili još gore, koliko puta sam stavio druge u mali, okrugli akvarij svoga uma? Koliko sam puta otpisao druge kao beznačajne i dosadne osobe? Koliko sam puta pogriješio i nisam video potencijal u nekome?
Koliko sam više mogao ostvariti da sam samo zaboravio na nešto što sam smatrao svojim ograničenjem, i usudio se kročiti izvan granica koje sam samoma sebi postavio? I što bi se dogodilo kada bih uzeo druge i premjestio ih iz malog akvarija u ocean mogućnosti koje Isus nudi?
Zamislite svijet pun ljudi s tim stajalištem, svijet pun ljudi koji vjeruju da je s Bogom sve moguće.
Ako još niste prihvatili Isusa i sve što vam On želi dati, učinite to sada moleći sljedeću molitvu:
Isuse, želim Te osobno upoznati. Otvaram Ti vrata svog srca. Hvala Ti što si umro za mene i što su mi svi grijesi oprošteni. Hvala Ti na miru u srcu i duši, i hvala Ti na vječnom životu. Amen.