Neki ljudi žive u vječnoj nesigurnosti, te nikad nisu sigurni hoće li na kraju svog života ići u Raj ili ne. Od takvog razmišljanja svatko može dobiti živčani slom, a jednom sam čitao o čovjeku kojemu se upravo to i dogodilo.
Navodno je primio Isusa za svog Spasitelja te se potom trudio slijediti Njegovo učenje. No, poslije određenog vremena postalo mu je jasno da ne može udovoljiti svim ljudima i ispuniti njihova mjerila spasenja. Po njima, izgubio bi spasenje svaki put kad bi pogriješio ili bi mu na pamet pala svjetovna misao te bi se vratio na početak i ponovo postao izgubljeni grješnik.
Na kraju je dobio slom živaca te su ga morali odvesti u bolnicu. Dok se oporavljao, često je čitao Bibliju. Jednog je dana pročitao Poslanicu Efežanima 2:8,9 „Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.“ Napokon je shvatio. Spasenje nije ovisilo o onome što je učinio ili o onome što je mogao učiniti. Trebao je samo vjerovati da je Isus umro za grješnike poput njega. Ushićen tom jednostavnom istinom odmah je svima počeo govoriti o svom otkriću: Znate li da samo trebate vjerovati kako biste bili spašeni? Samo vjerujte! Božja milost plus vaša vjera plus ništa!
I bio je itekako u pravu! Spašeni smo milošću kroz vjeru, a ne dobrim djelima, savršenim ponašanjem, ispaštanjem, pridržavanjem beskrajne liste pozitivnih savjeta ili pak izbjegavanjem negativnih stvari. Isus je već sve učinio! I kao što ste spašeni milošću tako ste i čuvani milošću. Stoga se ne morate brinuti o tome hoćete li izgubiti spasenje ili ne, jer ga ne možete izgubiti. Jednom spašen, zauvijek spašen!