Kada smo moj suprug Sam i ja imali samo jedno dijete mislila sam da znam sve o roditeljstvu. Spoznala sam da se trebam prilagoditi situaciji i odreći se dijela moje neovisnosti, no sve u svemu nije bilo tako strašno. Uvijek sam bila ažurna i Chris nikada nije nosio prljavu ili zamrljanu odjeću. Chris je bio “praktičan, prijenosan” pa smo ga uvijek nosili sa sobom. Kada je trebalo nešto uraditi, mirno bismo se prihvatili posla i završili bez problema. Znala sam da će s više djece stvari postati teže, no nisam se brinula. Bila sam uvjerena da mi roditeljstvo ide od ruke.
Potom je na svijet stigla Briana, anđeo od djeteta. Probudila bi se samo da bi gukala, a potom bi opet zaspala bez ičije pomoći. Tijekom trudnoće s njom dobila sam manje kilograma, tako da sam se nakon porođaja bez problema vratila svojoj vitkoj liniji. Pošto je imati dvoje djece bila prava malenkost za mene, bila sam sigurna da se mogu uhvatiti u koštac sa bilo čime. Sve mi je išlo od ruke.
Tada je u igru ušla Zara i bio je to kraj samouvjerenosti jednog roditelja – mene. Zara nije sama po sebi bila “teško” dijete nego se je “spontano” odjednom pretvorilo u dodatnih 45 minuta. Činilo mi se da netko uvijek plače. Napraviti nešto kao obitelj, postalo je zahtjevnije, nego planiranje putovanja na mjesec. Počeli smo slušali komentare tipa: “Umaram se samo gledajući tebe!” Bebe ne ostaju male zauvijek (prije nego što dođete k sebi, već pužu i hodaju naokolo) i naučili smo živjeti s time. Naučili smo da ne trebamo biti savršeni, niti da naša djeca trebaju biti savršena.
Tada sam počela shvaćati da biti majka ne znači samo rađati djecu i fizički se brinuti za njih već živjeti svoj život kroz njih – ne nametati im svoje ideje i snove već se radovati njihovim uspjesima i pobjedama. Ljudi bi nam posvuda govorili: “Uživajte u svojoj djeci dok su još sa vama. Odrast će tako brzo!” Istinitost tih riječi konačno je počela dopirati i do mene.
Četvero djece. Emily je posebna, baš kao i njen brat i sestre. Spontano sada znači najmanje sat vremena. Naravno da još uvijek sve moramo planirati, no sada planiramo maksimalno jednu aktivnost dnevno. Imamo puno odjeće za igranje i samo nekoliko za posebne prigode. Kada je jednom Zoeyi pošarala Chrisovu košulju plavim flomasterom, samo sam pomislila Barem je pošarala plavu košulju. Sve je u skladu, ha! Naša je obitelj pravi spektakl, no sretni smo i izgleda da ljudi uživaju gledajući nas.
Ne prestajem učiti o putovima ljubavi koji polako, no sigurno mijenjaju čak i najtvrdoglavije dijelove moje naravi. Svako dijete i svaki dan preobličavaju me u novu osobu i nikad to ne bih promijenila. Obiteljski život je doista zabavan!