Postoje stotine knjiga i blogova o odgoju djece. Možete pronaći bezbroj savjeta kako da vaša beba bolje spava, kako je možete nositi, hraniti, kako učiti djecu da čitaju i kako ih motivirati. Ali počnete li tražiti knjige i savjete o tome kako se nositi s tinejdžerima, tržište se odjednom smanjuje. Mislim da znam i zašto. Mi, koji imamo tinejdžere ne želimo privlačiti veliku pažnju na sebe, da ne bi postalo očito da ne znamo što radimo. Iza mene je desetljeće odgajanja tinejdžera i tri tinejdžera u kući, no još uvijek mislim da nisam dovoljno stručna što se toga tiče.

Mogu reći da sam u ovoj posljednjoj sezoni “djetinjstva” osjetila kako Bog nježno mijenja moje srce, pokazujući mi da nisam ja ta koja drži sve zajedno, bilo mojom dobrotom, mudrošću ili prisutnošću. Također nisam ni uništavač njihove budućnosti, kroz moje nedostatke i mane. Sve manje i manje ovisi o meni.

Tranzicija u roditeljstvu – od majke male djece čiji opstanak ovisi od mojoj svakodnevnoj prisutnosti do uloge trenera. Osjećam kao da mi je “srce u grlu” dok gledam kako se opiru savjetu ili koliko ih odbijanje pomoći zapravo boli. Ponekad se naježim zbog stvari koje govore ili čine, znajući da im se to može vratiti i povrijediti ih. Znam da ih ne mogu zaštititi od života, niti to želim. Naravno, većinu vremena divno je gledati ih kako uspijevaju, uče, sazrijevaju i rastu!

Ove slijedeće smjernice ne volim zvati savjetima, jer ne želim sugerirati da sam pametnija od drugih, no podijelit ću s vama nekoliko stvari koje mi danas pomažu:

Molite se. Molitva je moje sklonište. Oslobađa me od svih strahova, i pruža mi nadu, daje mi mir.  U molitvi, sve predajem Isusu.

Popustite. Trudim se ne biti posesivna i dogmatična, posebno kada je riječ o životima moje djece.  Život je prepun izazova, neočekivanih zapleta i zaokreta.

Pridružite im se. Još uvijek im treba trener, vodič i motivator, navijač. Ja mogu biti sve to.

Podarite svoje vrijeme. Vrijeme je ljubav. Provodeći vrijeme kako biste zadovoljili njihove potrebe je velika stvar. Ponekad očistite njihovu sobu, naučite nešto o stvarima koje ih zanimaju, razgovarajte s njima, čak ako se to nastavi do duboko u noć.

Komunicirajte povjerenje. Vrlo je važno pokazati da vjerujete da sami mogu riješiti probleme i dati im do znanja da imaju slobodu pogriješiti, učiti i pokušati ponovno.

Upoznajte ih s Isusom i Božjoj Riječju. On ne prestaje biti vjeran i istinit samo zato jer je njihova vjera ponekad nesigurna i klimava.

Pitajte me ponovno nakon godinu dana i sigurna sam da ću imati još nešto za reći, a možda nešto i za poreći. Činjenica je pak da se učim i što je možda još važnije – učim se učiti. Sretno svima!