Tijekom nekoliko posljednjih mjeseci trudila sam se svako jutro staviti Boga na prvo mjesto. I to je napravilo svu razliku. Bitno je odvojiti vrijeme za Boga i Njegovu Riječ prije nego što nas obuzmu svakodnevne obveze. Vrijeme s Njim pripremiti će nas za sve što nam se tog dana nađe na putu, bilo to dobro ili loše.

Zaključila sam da prvo moram predati svoje planove Gospodinu u molitvi, a ne učinim li to bit ću kao vozač koji vozi auto bez ovjesa. Stručnjaci u automobilskoj industriji tvrde da to nije dobra ideja. Vožnja će biti drmusava i neugodna, vozilo će cijelim putem podrhtavati i osjetit ću svaku, i najmanju, neravninu na cesti. Takvim vozilo je teško i opasno upravljati.

Započinjanje dana s Gospodinom daje nam svježu i zahvalnošću ispunjenu perspektivu za cijeli dan. Takav stav nam ne samo mijenja dan, nego i cijeli život. To nam pomaže da vjerujemo Isusu za sve što će nam se svakog dana dogoditi.

Imajte također na umu da Bog nije neko daleko, udaljeno nadnaravno biće koje nas izdaleka savjetuje. On želi imati osobni i intimni odnos sa svakim od nas. Zapravo, obećao je da će nam se približiti ako se mi približimo Njemu (Jakovljeva poslanica 4:8).

Doduše, to nije uvijek lako. U ovom suvremenom, ubrzanom svijetu život nam nudi gomilu stvari koje nam odvlače pažnju i oduzimaju vrijeme. Svaki dan nam je ispunjen aktivnostima kao što su briga za djecu, posao, životne obveze, internet i društvene mreže, itd. Ponekad izgleda da nam je komunikacija s Bogom zadnja stvar na pameti.

Možda je vrijeme da promijenimo prioritete. Ako zanemarimo vrijeme s Bogom, vozit ćemo se autobilom bez ovjesa i teško ćemo se nositi s neravninama i rupama na životnom putu. Dakle, u svakom slučaju, provedimo vrijeme nasamo s Bogom.

Kako početi? Umjesto da počnem sa svojim molitvenim zahtjevima, počinjem sa slavljenjem Boga. Čitanje Biblije ili neke druge molitvene knjige ili pak pjevanje pjesama štovanja i hvale, također je odličan početak. Nakon toga upišem u svoj dnevnik zahvalnosti najmanje pet stvari za koje sam zahvalna iz prethodnog dana.

Nedavno sam shvatila da je, kao i u svakoj drugoj vezi, i u ovoj potrebna dvosmjerna komunikacija. Ne mogu samo reći ono što mi je na srcu, a da ne saslušam drugu osobu. Isto vrijedi i za Gospodina. On često ima nešto za reći, ako Ga samo želimo saslušati. Umirim li se, na pamet mi padne biblijski stih ili riječi utjehe i ohrabrenja. Ponekad je to samo rečenica ili dvije. No, to je dovoljno. Osjećam se bolje, svježije, i puna sam hrabrosti za dan koji je preda mnom.

Upamtite, Bog želi naše zajedništvo. Učinio je sve što je mogao da se to dogodi. Oprostio nam je naše grijehe po cijenu vlastitog Sina. Dao nam je svoju Riječ, kao i neprocjenjivu povlasticu da se družimo s Njim. Stoga, neka to bude prioritet! Stavimo Boga na prvo mjesto!