Radost je doslovno moje srednje ime.
Da budem iskrena, većinu vremena definitivno nisam vesela osoba. Nije da sam mrzovoljna ili jadna, već mi često ne uspijeva biti radosna i pozitivna. Ponekad sam sebična i usredotočena na samu sebe. To je ljudska slabost, no ne i izgovor.
Postoji netko koji po mom mišljenju zaslužuje biti izdvojen kao primjer radosti, a to je moj brat Timmy. On ima Downov sindrom, i oduvijek smo ga zvali zvijezdom naše obitelji. Njegov pogled na svijet je nevin i jednostavan. Timmy je rođeni optimista.
Prožet je veseljem! Istinski radostan! Ako mu ispričam jedan vic, smije se kao da sam odigrala čitavu stand up komediju. Kad bismo se nasmijali nekoj njegovoj fori ili šali, ponovio bi je nekoliko puta samo da bismo se smijali. Kad igramo nogomet ili košarku pogotke proslavlja s cijelim timom, i dobiva “High five” ili peticu od svakog igrača.
Naravno, ima i on svojih mana. Timmy mrzi jutarnje buđenje. A tko ne bi ponekad volio malo duže spavati? Tu i tamo je loše volje. Ali stvarno, nikad ga nisam vidjela da ima loš dan. Nenadmašan je!
Radost, posebno Isusova radost je zarazna. Timmy je bezbroj puta donio osmijeh na lica ozbiljnih i mrzovoljnih osoba. Kada dijelimo humanitarnu pomoć pleše s ljudima koji stoje u redu i grli ih, a ponekad čak i zapjeva s njima. Ničega se ne boji, neustrašiv je i nije ga briga što drugi misle o njemu. Ide okolo, širom otvorenih ruku, pun ljubavi i radosti i stvara prijatelje. Takav pozitivan stav širi se i na druge ljude i oni ga jednostavno obožavaju. I postaju radosni.
Iako je radost moje srednje ime, moj brat Timmy je taj koji mi pokazuje kako izgleda stvarna radost. Želim biti kao on.