[Čuvši kako anđeo najavljuje rođenje Krista, pastiri] požuriše i nađoše Mariju i Josipa, i dijete koje je ležalo u jaslama. Kada su ga ugledali, rekli su svima što im je bilo rečeno o tom djetetu. Svi koji su to čuli bili su zapanjeni njihovim riječima. Ali Marija je ozbiljno shvatila te stvari, poštovala ih i cijenila, i razmišljala o njima u svom srcu. 1

Svi koji su čuli pastire bili su zadivljeni. Govorili su svima o anđelima koji pjevaju na obronku te su upućivali sve da vide novorođenče para koji je došao u posjetu iz Nazareta. “Naći ćete ih u štali.”

U međuvremenu, Marija je tiho počivala, promatrajući spokojno lice malog Isusa. Razmišljala je o proteklih devet mjeseci i što se je sve dogodilo. Svaka joj je uspomena bila draga i svaku je pohranila u svom srcu. Prekrasno usklađeno, prepuno detalja – toliko scena koje se približavaju vrhuncu, jedinstveni događaj – dolazak Mesije, Spasitelja – koji sada leži u jaslama. Prisjetila se posjete anđela, Josipova sna, reakcije svoje rođakinje Elizabete, dugog i zamornog putovanja od Nazareta do Bethlehema, u visokoj trudnoći. Nije li izgledalo da je sve krenulo niz brdo kad nisu mogli naći prenoćište, a ona je bila, oh, tako umorna? Dijete se rodilo u najneobičnijim okolnostima. Možda se pitala je li Bog zaboravio na svoja obećanja u vezi ove bebe.

Ali kada su pastiri donijeli priču o nebeskom zboru i božanskim uputama, shvatila je da Bog nije zaboravio i da se nebo raduje! Još jednom, Marija vrednuje i cijeni događaj i uvijek iznova razmišlja o njemu.

Što me zadivljuje u preskrasnoj priči o prvom Božiću? Što osobno cijenim kad razmišljam o ovom bezvremenskom izvješću o rođenju mog Spasitelja? I ja, kao i Marija razmišljam kako se Duh Božji pobrinuo za sve, od izvan vremenskih i prostornih aspekata do najmanjih, naizgled nevažnih sitnica – ljudi, mjesta, pravog trenutka. Bog voli obavljati više zadataka u isto vrijeme.

Vidim kako se moj život isprepleo s životima mnogih, dragih ljudi i kako su se stvari događale u našim životima koji su se odvijali svaki za sebe, da bi se u pravom trenutku dodirnuli. Zapanjena sam kad vidim niti utkane u tapiseriju moje povijesti. Čuvam svaku uspomenu i često ih se prisjećam u svom srcu.

  1. Evanđelje po Luki 2:16–19 SHP↑