Prva godina faksa, drugi semester. Neki od mojih prijatelja i ja počeli smo osjećati kako naša vjera postaje zatrpana svim zadaćama, prijateljima, klubovima i hobijima. Nismo je željeli zanemariti, no problem je bio i u tome što su neki od nas živjeli daleko od svojih crkvenih zajednica, a neki su pak živjeli s rođacima koji nisu bili vjernici.
A onda je netko došao na ideju da se okupimo dva puta tjedno oko ručka, kako bismo se zajedno molili i razgovarali o vjeri i Bogu. Iako sam se složila s idejom, sumnjala sam da će kroz ta druženja Isus zaista postati veći dio našeg života. Odlučili smo se naći svakog ponedjeljka i svake srijede.

Obično bismo počeli s pjesmama, a potom bi netko podijelio svoje duhovne lekcije, netko uslišane molitve ili kako se Božja ljubav manifestirala u njihovom životu. Ponekad smo govorili o tome kako naći vremena za molitvu i učenje Biblije ili kako s nekim započeti razgovor o Isusu. Naposljetku bismo izmijenili molitvene zahtjeve koji su obuhvatali predstojeće ispite, odnose s našim obiteljima i buduća zanimanja. Uvidjela sam koliko samo Isus želi biti prisutan u mom svakodnevnom životu. Ta me je spoznaja nadahnula da odvojim više vremena i ojačam svoj osobni odnos s Njim.

Prije nego smo počeli s zajedničkim ručkovima naša su prijateljstva bila temeljena na zajedničkim predmetima i razrednim aktivnostima. Druženja u vjerskom ozračju produbila su našu vezu. Nismo se više osjećali izolirano ili nelagodno zbog naše vjere već smo hrabrili jedni druge. Bili smo naime tim koji: “s ustrajnošću trči trku koju nam je Bog odredio.” 1 Spoznaja da imamo prijatelje koji imaju iste duhovne vrijednosti stvorila je pozitivnu atmosferu, koja nas je potakla da nađemo načine da tijekom dana osnažimo naše duše čitanjem Božje riječi, slušanjem duhovnih materijala između predavanja itd.

Rado se sjećam tih okupljanja jer sam tamo naučila da uvijek postoji način da uključim Isusa u svoj život, bez obzira na moju zauzetost ili koliko god natrpan bio moj raspored. Kontakt s istomišljenicima jača moju odluku da budem Isusova učenica. Iskusila sam relevantnost Isusovih načela u svakodnevnim životnim situacijama i svjedočila kako djeluje u životima mojih braće i sestara, te zaključila da želim voljeti Isusa i družiti se s Njima svakoga dana u tjednu, a ne samo nedjeljom.

  1. Poslanica Hebrejima 12:1