Zakej, glavni lik ove priče, bio je na zlom glasu, pogotovo u usporedbi s mnogim vjerskim ličnostima koje su hodale ulicama Jerihona ili “gradom svećenika” kao što su ga mnogi zvali. O njegovom susretu s Isusom čitamo u Evanđelju po Luki.

Zakej nije bio samo obični poreznik, već jerihonski carinski starješina ili nadcarinik i jako bogat čovjek (Evanđelje po Luki 19:1, 2). Poreznici su smatrani jednima od najvećih grešnika među židovskim narodom, jer su iznuđivali prevelike iznose u ime rimske okupacijske vlasti. Iznos koji bi sakupili iznad onoga što je tražio Rim, zadržali bi za sebe, često pritom surovo i nemilosrdno pljačkajući siromašni narod.

Jednog dana dogodilo se nešto što je potpuno promijenilo Zakejev život i pogled na svijet. Čuo je za Isusa i čuda koja je činio. Ne samo to, već se govorilo da je Isus bio prijatelj carinika i grešnika (Evanđelje po Mateju 11:19). Zapravo, jedan od Njegovih bliskih sljedbenika, Matej, bio je poreznik u Nazaretu prije nego je postao Isusov učenik (Evanđelje po Mateju 9:9).

Zakej je već neko vrijeme želio upoznati “tesara koji je postao prorok”. Često se pitao: “Može li čovjek koji je navodno toliko religiozan biti prijatelj nekome poput mene, kad me svećenici i mnogi ljudi iz mog grada preziru?” Naime, Zakej nije imao pravih prijatelja i shvatio je da njegovo bogatstvo ne donosi istinsko zadovoljstvo i mir.

Jednog dana Isus je prolazio kroz Jerihon. Kad je Zakej to čuo, ostavio je sve i požurio da se osobno uvjeri tko je bio taj čovjek o kojem svi pričaju. Mnoštvo ljudi s Isusom u sredini polako se kretalo cestom, ali Zakej je bio toliko nizak da ga nije mogao vidjeti.

U blizini opazi veliko stablo sikomora ili magareće smokve. Možda će s tog stable moći vidjeti Isusa i čuti ga kako govori! Zanemarivši ljude i što će reći o njemu, potrča pred gomilu i brzo se popne na drvo (Evanđelje po Luki 19:3, 4). Kad je Isus stigao do drveta na kojem je Zakej sjedio, okrenuo se, pogledao prema gore i rekao: “Siđi brzo, Zakeju! Danas ću biti tvoj gost.” (Evanđelje po Luki 19:5)

Zakej se šokirao! Nije mogao vjerovati što se događa, i na tren je pomislio da je došlo do neke greške. Kako je Isus mogao znati njegovo ime? Odmah je sišao i radosno otpratio Isusa do svoje kuće (Evanđelje po Luki 19:6).

Vidjevši to, ljudi koji su slijedili Isusa počeše gunđati govoreći: “Otišao je u goste grešniku” (Evanđelje po Luki 19:7). No Isus je točno znao što čini. Nije gledao samo na Zakejev vanjski izgled nego dublje, i vidio je očajničku glad za istinom i spasenje u njemu.

U tom jednom susretu s Isusom, Zakej je otkrio put koji vodi u Božje kraljevstvo. Primio je Isusa u svoje srce, život i dom i postao sljedbenik Isusova učenja.

Uzbuđen, rekao je: “Gledaj, Gospodine, polovicu svega što imam dat ću siromašnima. A ako sam ikoga u čemu prevario, vratit ću mu četverostruko.” (Evanđelje po Luki 19:8) Zapanjujuća izjava i skupa obveza, koja je proizašla iz njegova obraćenja, a odnosila se na radikalnu promjenu odnosa prema novcu i bližnjima. Zakej je doživio dramatičnu životnu promjenu nakon razgovora s Isusom!

A potom je Isus naglas rekao, kako bi ga svi čuli: “Danas je spasenje došlo u ovu kuću jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin. Sin je Čovječji došao potražiti i spasiti izgubljene” (Evanđelje po Luki 19:9, 10).

Bez obzira koliko je Zakej bio loš, Gospodinova ljubav bila je dovoljno velika da mu oprosti. U stvari, Isus nigdje nije spomenuo Zakejeve grijehe, budući da je Zakej svojim djelima pokazao opipljive i iskrene plodove pokajanja.

Budući da je Zakej “primio Gospodina s radošću” (Evanđelje po Luki 19:6), njegova priča odjeknula je kroz stoljeća kao primjer koji ilustrira Božju moć mijenjanja života. Bog naime može promijeniti život bilo koje osobe – bez obzira na njihovu prošlost, počinjene pogreške ili loše odluke. Naravno pod uvjetom da svoje živote predaju Bogu. U prispodobi o izgubljenoj ovci, priči koju je Isus ispričao kao odgovor na pritužbe da je primio carinike i grešnike, zaključio je ističući: “Tako će i na Nebu biti više radosti zbog jednoga grešnika, koji se obrati” (Evanđelje po Luki 15:1-7).

Stoga, radujmo se uvijek velikoj Gospodinovoj ljubav prema nama i Njegovoj želji da potraži i spasi svaku izgubljenu osobu kojoj je potreban Spasitelj.