U Evanđeljima po Mateju, Marku i Luki čitamo o susretu koji je Isus imao sa učiteljem Zakona, koji ga je upitao: “Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?” A Isus mu je rekao: ‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je prva i najvažnija zapovijed. Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’ (Evanđelje po Mateju 22:35–40).

Zapovijed da volimo Boga svim srcem, dušom i umom koju Isus ovdje navodi nalazi se u Ponovljenom zakonu 6:5. Taj stih sažima ključnu ideju potpune predanosti Bogu. Priča o ovom događaju u Evanđeljima po Marku i Luki uključuje još jednu dimenziju: da volimo Gospodina svom snagom. Evanđelje po Marku zaključuje: “Nema većih zapovijedi od ovih” (Evanđelje po Marku 12:30, 31).

Iz tih izvještaja vidimo da su ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjima najveće od svih zapovijedi i da ta ljubav treba voditi naše živote, određivati naše prioritete, utjecati na naše odnose s drugima, kao i na naše odluke i postupke.

Ljubav prema Bogu

Kao kršćani, pozvani smo voljeti Boga svim svojim bićem – srcem, dušom, umom i snagom i “pobrinuti se prvo za Božje kraljevstvo i za ono što On želi” (Evanđelje po Mateju 6:33). Privilegija je imati bliski odnos s Bogom, koji je i sam relacijski. Biblija kaže: “Mi volimo jer je Bog prvi volio nas.” (Prva Ivanova poslanica 4:19) Ovo je poziv za nas da odgovorimo ljubavlju prema Njemu i to sa svim svojim srcem.

Kroz cijelu Bibliju prožima se Božja želja za odnosom sa Svojim ljudskim stvorenjima, od prvog poglavlja Knjige Postanka do posljednjeg poglavlja Otkrivenja. Iz Postanka saznajemo da je Božji odnos s Adamom i Evom u Edenskom vrtu bio narušen zbog njihove neposlušnosti i grijeha, što je rezultiralo čovjekovim padom (Postanak 3:1–19) Bog je svet, pa nakon što je grijeh došao na svijet, više nije mogao imati isti osobni odnos s ljudima.

Bog je toliko volio čovjeka da je planirao popraviti odnos koji je grijeh poremetio i vratiti nas u vezu s Njim. Toliko je velika bila Njegova ljubav prema svakoj osobi koju je stvorio da je poslao svog jedinog Sina, Isusa, da položi svoj život na križu kako bi premostio jaz između sebe i čovječanstva (Evanđelje po Ivanu 3:16).

U želji da prenese svoju duboku ljubav prema nama, Bog je upotrijebio jezik i slike koji govore o nama kao da smo u braku s njim. Rekao je: “Jer, tvoj Stvoritelj ti je muž, a zove se Bog Svevladar.” (Izaija 54:5), i “Kao što se mladoženja raduje nevjesti, tako će se tvoj Bog radovati tebi” (Izaija 62:5). Ove bračne metafore opisuju jedinstvo srca, uma i duha koje On želi imati sa svakim od nas. Mi smo, zauzvrat, pozvani da Ga volimo svim svojim bićem i da Ga stavljamo u središte našeg života.

Naša ljubav prema Bogu i naša zahvalnost za žrtvu koju je Isus podnio za naše vječno spasenje trebaju nas potaknuti da Mu se približimo (Jakovljeva poslanica 4:8) i da se usredotočimo na jačanje našeg odnosa s Njim. To možemo učiniti tako da odvojimo ili posvetimo vrijeme za komunikaciju s Njim kroz molitvu, slavljenje i štovanje, marljivo čitanje i proučavanje Njegove riječi kao i nastojanje da svoje živote oblikujemo prema Njegovoj volji i načelima Njegove riječi. Kao kršćani, nastojimo rasti u svojoj ljubavi prema Njemu – svim svojim srcem, dušom, umom i snagom.

Ljubav prema bližnjemu

Zapovijed da voliš svoje bližnje kao samoga sebe potječe iz Starog zavjeta, točnije iz Levitskog zakona 19:18. U Evanđelju po Luki čitamo da je, nakon što je čuo Isusa kako je ljubav prema bližnjemu jedna od najvećih zapovijedi, jedan od zakonoznanaca postavio je Isusu provokativno pitanje kako bi ga kušao: “A tko je moj bližnji?” Isus je nastavio pričati priču o dobrom, milosrdnom Samarijancu kako bi naglasio da ljubav prema bližnjem obuhvaća ne samo našu rodbinu, prijatelje i poznanike nego i neznance i strance, te znači pokazivanje suosjećanja i brige prema svim potrebitima (Evanđelje po Luki 10:25–35)

Razumijevanje da je svaka osoba dragocjena Bogu, bez obzira na dob, etničku pripadnost, spol, nacionalnost, ekonomski status, vjersko uvjerenje, političko opredjeljenje ili bilo koju drugu razliku temelj je ljubavi svakog kršćanina prema bližnjemu. Bog voli sve ljude. Bog je milostiv, pun suosjećanja i beskrajne ljubavi, i dobar je prema svima (Psalam 145:8, 9)

Mi smo zauzvrat pozvani gledati svaku osobu koju je On stvorio Njegovim očima ljubavi, što znači da ćemo gledati bez pristranosti, predrasuda, kritike i unaprijed stvorenih mišljenja ili stereotipa. Božja bezuvjetna ljubav ne poznaje ograničenja, rase ili vjere i trebala bi voditi naše stavove prema drugima. Naš zadatak kao Njegovih sljedbenika je da drugima pokažemo istu ljubav koju je Isus pokazao nama.

Isus je u Propovijedi na gori visoko postavio ljestvicu kada je uputio svoje sljedbenike da vole svoje neprijatelje (Evanđelje po Mateju 5:43–45) Isus je nastavio: “Ako činite dobro onima koji čine dobro vama, kakvu zahvalnost zaslužujete? Tako rade i grešnici.” (Evanđelje po Luki 6:33). Isus naglašava da ako nas naša ljubav potiče da činimo dobro samo onima koji nam mogu dobrom uzvratiti, onda se ona ne razlikuje od ljubavi koju pokazuje većina ljudi.

Isus nas poziva da volimo na načine koji nadilaze prirodnu ljubav i dobrotu koju ljudi imaju jedni prema drugima. On nas poziva na ljubav koja je veća i nesvakidašnja. Ljubav koju je Isus proglašavao i pokazivao je ljubav koju mi, kojima su grijesi oprošteni, trebamo živjeti. Ta ljubav oprašta, dobrostiva je i velikodušna, milosrdna i požrtvovna. Kao što je apostol Pavao napisao: “Ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici.” (Poslanica Rimljanima 5:8).

Nitko nije oslobođen Božje zapovijedi da voli druge – bez obzira gdje se u životu nalazili ili koliko su daleko od Njega. Ne moramo se slagati sa stavovima svake osobe ili vjerovati u njihov sustav vjerovanja, način života ili svaki izbor. Možda žive ne obazirući se na Božje moralne standarde ili pak žive životom u teškom grijehu. No bez obzira na njihovo trenutno stanje, Bog ih voli, a i mi ih trebamo voljeti. Sveto pismo uči da je svako ljudsko biće stvoreno na sliku i priliku Božju, da je ljubav od Boga, a Bog je ljubav (Prva Ivanova poslanica 4:7, 8)

Zapovijedi da volimo Boga i svoje bližnje temelj su našeg učeništva. Kao kršćani, najprije smo pozvani da volimo Boga sa svime što je u nama i da Ga stavimo u središte naših života, odluka i djela. Proučavanje Njegove Riječi pruža nam vodstvo pri donošenju odluka i hodu s Bogom, a i pomaže nam u rastu u vjeri. Naša ljubav prema Kristu – koji je dao svoj život za nas – potiče nas da Ga ljubimo i štujemo svim srcem i dušom te da razvijamo bliski odnos s Njim.

Kao Isusovi sljedbenici, pozvani smo slijediti Njegov primjer ljubavi, suosjećanja i milosrđa prema drugima, što je također ključno za naše svjedočenje onima koji još nisu spoznali Njega i Njegovo spasenje. Obvežimo se da ćemo svaki dan i na svaki mogući način voljeti svoje bližnje i biti živi uzori Božje ljubavi prema ljudima koje nam On stavlja na put.

Neka nas ljubav Kristova vodi i osnažuje u svemu jer “Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.” (Druga poslanica Korinćanima 5:14, 15).