Neki dan smo supruga i ja bili na posljednjoj dionici našeg putovanja kući. Bilo je prekasno za autobus, pa nam je jedino ostao taksi, no obližnje taksi stajalište bilo je potpuno prazno. Iako se promet i dalje odvijao taksista nigdje. Otišli smo iza ugla, na drugi kraj ceste, no i tamo je sve bilo prazno.
Bio sam umoran, a lijekovi koje sam ranije uzeo nakon stomatološkog zahvata počeli su utjecati na moje raspoloženje i “smarati” me. Iskreno rečeno, počeo sam tonuti. Bilo je kasno i obuzeo me je osjećaj tuge. Ta me je spoznaja dodatno povukla ka dnu. “Zašto sam obeshrabren,” pomislio sam, “stvari nisu toliko loše.”
A onda mi je sinulo. Ja sam Božje dijete, vjerujem u Isusa i On ima moje najbolje interese u srcu. Je li to istina ili nije? Znam da je istina, pa sam se molio naglas: “U Isusovo ime, tražimo taksi da nas odmah odveze kući.”
Vjerojatno sami možete završiti ovu priču. Taksi se pojavio kao grom iz vedra neba i krenuo prema nama. Sjedajući u vozilo rekao sam svojoj supruzi: “Ovo je odgovor na moju molitvu!”
Ovo nije neko velebno svjedočanstvo. U životu sam doživio bezbrojne odgovore na molitvu. Ovu priču čini posebnom činjenica da to nije bio samo odgovor na našu molbu. Bilo je tu još nešto. Taksi je bio potreba, no također je postojala potreba za mirom i ohrabrenjem. Taj val negativnosti nestao je kad sam se podsjetio tko je Bog i tko sam ja u Njemu. On čuva naša leđa i jednostavno traži od nas da mu predamo sve svoje brige u molitvi i uzdamo se u Njega.
***
Božji mir, koji je iznad svakog ljudskog razmišljanja, čuvat će vaša srca i vaše misli u Isusu Kristu. —Poslanica po Filipljanima 4:7
Mir nije odsutnost nevolja, već prisutnost Božja. —Nepoznati autor
Naš svakodnevni život lako se ispuni stresom, pritiskom i zbunjenošću. No možemo se zaustaviti u bilo kojem trenutku i ući u Božju prisutnost kroz molitvu i pronaći mir i nadahnuće. —Maria Fontaine