“Neka bude blagoslovljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista! On nas je u svom velikome milosrđu odlučio ponovo roditi za živu nadu, po uskrsnuću Isusa Krista od mrtvih, za nasljedstvo koje Bog ima za svoju djecu. Ono se za vas čuva na Nebu, gdje je nepokvarljivo, neuništivo i neprolazno.”(Prva Petrova poslanica 1:3, 4).
Petar je oduševljeno govorio o svojoj živoj nadi. Cijelo ovo poglavlje ohrabruje nas da težimo nebeskim stvarima tj. da razmišljamo o onome što je gore, a ne o onome što je na zemlji. Kad čitam ovo i druga, slična poglavlja, zastajem i razmišljam rađa li se ta ista radost u mom srcu kad govorim o nebu. Toliko toga mi odvlači pažnju, toliko malih pobjeda i gubitaka ovdje na zemlji koji zaokupljaju moje vrijeme.
Ovo poglavlje stavlja sve to u perspektivu.
Patite li? Bog razvija vašu vjeru.
Brinete li se? Svu svoju brigu prebacite na Boga.
Dolazite li u napast da počnete živjeti kao ostatak svijeta? Oduprite se đavlu, jer Bog vas je blagoslovio i pozvao.
Ovaj je život prolazan, ali vi ste otkupljeni, spašeni za vječnost i pripadate Bogu.
Kad smetnem s uma svoju živu nadu, vraćam se ovom poglavlju. Teško je propustiti radost, hitnost i vrijednost koju je Petar pridavao vječnoj perspektivi. Njegova nagrada i uspjeh čvrsto su utemeljeni u životu za Isusa, u ovom životu, i u potpunosti s Njim u sljedećem životu.
Petar je znao i vidio stvari koje ja nisam. On je zapravo hodao s Isusom, pa mu je možda bilo lakše ostati usredotočen. Ne znam, možda je i njemu bio teško kao i meni. Velika stvar je što nam je vizija zapisana u ovoj poslanici. Kad god se izgubim i prioriteti mi se pomiješaju vraćam se ovom poglavlju. Petar je volio Isusa tako da Ga je cijenio iznad svega, a i ja želim biti takva.
“Iako ga niste vidjeli, vi ga volite. Premda ga ni sada ne možete vidjeti, vjerujete u Njega i ispunjeni ste neizrecivom i slavnom radošću jer postižete cilj svoje vjere: spasenje duša.”(Prva Petrova poslanica 1:8, 9).