Kao roditelj koji se suočio sa sindromom praznog gnijezda, spoznala sam da kasna životna dob donosi poseban osjećaj tišine. Moj nekada užurban dom pretvorio se u oazu mira, a žamor moje djece utihnuo je u sjećanju. U takvim trenucima usamljenost može postati težak teret. No za nas kršćane ovo razdoblje života nije znak da se trebamo povući, nego poziv na dublji, bliski odnos s Isusom.

Najdublja istina za koju se možemo držati dok starimo jest da se Božja ljubav nikada ne mijenja. Bog se ne udaljava od nas samo zato što naša tjelesna snaga slabi ili što se naša vrijednost u očima svijeta naizgled smanjuje. Umjesto toga, On obećava: “Ja ću biti isti i kad ostarite, podupirat ću vas i kad vam kosa osijedi. Ja sam vas stvorio i ja ću vas nositi, ja ću vas podupirati i spašavati.” (Izaija 46, 4). Bog je prisutan u svakom razdoblju našeg života, u svakoj promjeni i svakom izazovu s kojim se suočavamo, uključujući i prijelaz u starost. Kada se kuća čini pretihom, On je onaj ‘tihi, nježni glas’ koji čeka da ga poslušamo. Kad se noći čine dugima, On je naš pastir koji niti drijema niti spava.

Želimo li boraviti u Njegovoj prisutnosti, moramo svjesno odvojiti vrijeme za Njega. Kada vanjski svijet utihne, svakodnevnim duhovnim navikama možemo otvoriti prozore svoje duše. Bez obzira na našu dob, put do dubokog doživljaja Isusove prisutnosti uvijek vodi kroz davanje prednosti Božjoj Riječi, molitvi, zahvalnosti i služenju drugima.

Glazba i slavljenje: Započinjanje dana glazbom i slavljenjem Isusa ispunjava moje srce i uzdiže me u Njegovu prisutnost. Glazba na jedinstven način pokreće naš duh. Bilo da više volite tradicionalne duhovne pjesme, kao ja, ili pak one novije, odvajanje vremena za pjesme hvale prizvat će Duha Svetoga u vaš dan.

Božja Riječ: Nakon toga odvajam vrijeme za čitanje Biblije. Uostalom, Sveto pismo je primarni način na koji nam Bog govori. Čitanje psalama ili poglavlja iz Evanđelja može pretvoriti ono što bi inače bilo usamljeno jutro u živ razgovor s Isusom.

Zahvalnost i molitva: Dok pijem jutarnju kavu, vodim dnevnik zahvalnosti. Prije mi je bilo teško nabrojati pet stvari na kojima sam zahvalna, ali sada često pišem sve dok ne dođem do petnaest ili više njih. Također, promijenila sam svoj pogled na molitvu – ona više nije tek puko iznošenja potreba i želja, već bliski razgovor s Bogom. Planina prepreka koja se naizgled uzdiže ispred mene smanji se na svoju stvarnu veličinu kada Mu se pomolim. Kad svoje poslove povjerimo Njemu, On će uspješno ostvariti naše namjere (Mudre izreke 16, 3).

Izgradnja odnosa: Nakon jutarnjeg vremena hvale i molitve, ulažem vrijeme u odnose s drugima. Odnos s Bogom naš je temelj, ali On nas je stvorio i za zajedništvo s ljudima. Osjećaj pripadnosti i korisnosti ključan je za duševno zdravlje. Naučila sam da nisam beskorisna i da moje vrijeme nije prošlo samo zato što mi je 76 godina. Zapravo, nikad nije kasno da nas Bog upotrijebi. Samo Mu se trebamo staviti na raspolaganje. Tko zna? Možda je baš danas dan da započnete neki novi pothvat. Ako se osjećate zanemareno ili usamljeno, evo nekoliko praktičnih načina kako se možete uključiti:

Zagovorna molitva: Čak i kada nam je tjelesno kretanje ograničeno, Pismo nas uči: “Molitva pravednog čovjeka moćna je i djelotvorna” (Jakovljeva poslanica 5, 16). Biti predani molitelj za druge velika je i važna zadaća u Božjem kraljevstvu.

Služba ohrabrenja: Mudrost i životno iskustvo nas starijih pravo su blago, prijeko potrebno mladima. Kratko pismo napisano rukom, topla poruka ili telefonski poziv unuku koji prolazi kroz životne nevolje mogu biti dragocjen oslonac u pravom trenutku.

Volontirajte: Potražite prilike za volontiranje u svojoj zajednici. Dječiji domovi, vrtići ili domovi za starije i nemoćne rado primaju svakoga tko želi darovati svoje vrijeme – bilo kroz igru, glazbu, pouku ili izradu rukotvorina.

Zaključak: Starost nije čekaonica za kraj nego predvorje vječnosti. Iako su nas neki voljeni možda već napustili, nikada nismo uistinu sami. Bog je uvijek uz nas i obećava nam vratiti snagu: “Ali onima koji se u uzdaju u Gospoda, snaga se obnavlja” (Izaija 40, 31). Posvećujući vrijeme Božjoj Riječi i pomažući bližnjima, uvidjet ćemo da svrha našeg života ne prestaje, nego dobiva novi oblik. Bitni smo, vrijedimo i voljeni smo, a u očima našeg nebeskog Oca i dalje smo itekako potrebni.