Četiri knjige u Bibliji posvećene su priči o Isusovom životu i bilježe Njegove nauke, čuda, djela itd. Markovi i Ivanovi zapisi počinju kada je Isus imao 30 godina. Tada je započeo svoju javnu službu. I Matej i Luka pričaju priču o Isusovom rođenju, iako navode različite detalje. Želite li pak detaljnije upoznati priču o prvom Božiću, preporučujem vam da pročitate obje knjige.
Zanimljivo je uočiti da nema izravnih zapisa o Isusovom ranom životu, izuzev onog malog događaja kada je imao 12 godina. Isus je bio utjelovljenje Boga u ljudskom obliku, a ipak je proveo prvih 30 godina – gotovo 90% svog cjelokupnog vremena na zemlji – nepoznat i nepriznat! Nevjerojatno, zar ne?
Što je Isus tada radio? Zašto se jednostavno nije spustio na zemlju uz bljesak munje, kao odrasla osoba, i započeo svoju službu? Zašto se morao roditi kao sićušno dijete, i živjeti što je po svemu sudeći bio sasvim običan, normalan život?
Prije nego je započeo svoju službu Isus je živio običnim životom tako da ni njegova vlastita obitelj nije znala tko je On uistinu bio, a kamoli susjedi ili poznanici. Govoreći o Isus, Matej u 13:54-56 kaže: “I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: ‘Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?’”
Vjerujem da se odgovor na pitanje: “Zašto je Isus došao na zemlju kao beba” može naći u Poslanici Hebrejima 4:15. Govoreći o Isusu kao našem zagovorniku, Biblija navodi da: “Isus razumije sve naše slabosti, jer je poput nas iskušavan svime.” Proveo je 30 godina živeći baš kao i mi, tako da je iskusio što znači biti čovjek; što je slomljeno srce, bol, radost, sreća, razočaranje i zbunjenost.
Gore navedeni stih završava riječima “osim grijeha!” To je razlika. Isus je savršen, mi nismo; no ipak nas razumije. Isus suosjeća s nama i voli nas unatoč svemu. Zbog toga je Isusovo rođenje tako dragocjeno i važno, a Božić je razlog za slavlje i radost.