Onog ljeta kada sam napunila dvanaest godina, otac je iznenadio moju mlađu sestru i mene rekavši nam da ima drugačiji plan za naše ljetne praznike. Umjesto organiziranog ljetovanja dao nam je novac koji je uštedio za tu priliku te nam je rekao da same odlučimo kako ćemo ga potrošiti. Molile smo se i razgovarale o tome te smo na kraju odlučile otići na petodnevni izlet na jezero.
No, odmah nakon donošenja odluke osjetila sam kako se oblak sumnje nadvija nada mnom. Možda nisam donijela najbolju odluku? Možda bi bilo mudrije potrošiti novac na nešto drugo? Potom nas je niz razornih tajfuna i obiteljskih problema natjerao da odgodimo naše ljetovanje do sljedeće godine što je samo povećalo moje brige. Jesu li svi ti događaji samo potvrdili da bi naš izlet bio prevelika gnjavaža?
Kada sam podijelila svoje osjećaje s ocem ohrabrio me je rekavši da još uvijek mogu promijeniti svoje mišljenje i odluku te da su strah i dvojba sastavni dio procesa odlučivanja. “Nesigurnost nije znak lošeg izbora,” rekao je. Ohrabrena njegovim riječima odlučila sam čekati i vjerovati Bogu da će u pravo vrijeme postaviti sve na svoje mjesto i godinu dana kasnije uživale smo na jezeru!
Kući sam ponijela nešto više od lijepih uspomena . Naime, ovaj me je doživljaj podučio važnoj lekciji koja mi je kasnije puno puta pomogla u životu.
Naučila sam da nikad nije lako donijeti odluke i u tom procesu uvijek postoji doza rizika i neizvjesnosti. Moramo biti voljni riskirati jer upravo je taj rizik od krucijalne vrijednosti pri donošenju mudrih odluka. Sasvim je normalno osjećati nesigurnost pri donošenju odluka i moja unutarnja previranja i valovi emocija nisu pokazatelji koji ukazuju da ne bih smjela nešto uraditi i da će moj brod potonuti. Bog je moje sidro i moj kompas. Mogu mu vjerovati da će ne samo umiriti moju brodicu već da će me i voditi do pravog odredišta kao što je to Njegova riječ obećala: “Misli na njega na svim svojim putovima I on će ti ravnati staze.” 1
- Mudre izreke 3:6↑