Ne volim zimu, hladnu, s puno snijega i poledice. To je i jedan od najvećih razloga zašto sam živio sretno sve te godine u Meksiku. Sada smo pak supruga i ja u Kanadi i jučer je padao snijeg. Rano je još za snijeg i lagane pahuljice odmah su se rastopile, no njihov je zadatak tako i tako bio da nam samo nagovijeste što nas čeka. Noći su većinom ispod ništice, a tijekom dana jedva da je bilo imalo toplije. Jesam li vam već rekao da ne volim zimu?
Biti unaprijed upozoren znači biti unaprijed naoružan, no pitam se da li sam se u ovom slučaju unaprijed opterećivao stvarima koju će morati tek sutra podnositi? I to je oprečno od onoga što nam Biblija savjetuje. Isus je jednom zgodom rekao Svojim učenicima. “Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.” Evanđelje po Mateju 6:34 To ne znači da se ne trebamo pripremati za budućnost već da ne smijemo dopustiti da strah i bojazan o potencijalno lošoj budućnosti uništi naš današnji dan.
Apostol Jakov nam je pak rekao da uopće ne računamo na sutrašnji dan. “Slušajte sad vi, koji govorite: Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, provest ćemo ondje jednu godinu, trgovat ćemo i steći ćemo. A ne znate što će biti sutra! Doista, što je vaš život? Dašak ste koji se na čas pojavi, i onda ga nestane.” Jakovljeva poslanica 4:13,14
Možda neću dočekati niti sutrašnji dan, a kamoli zimu. Slažem se s Markom Twainom koji je jednom rekao: “Ja sam stariji čovjek i imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila.”
Kad se sve sabere biti ustrajan i nije toliko teško. Da mi je samo naučiti živjeti dan po dan i ne opterećivati se s onim što će biti sutra. Ako mogu preživjeti samo danas, onda ću slijedeći dan već nekako lakše preživjeti. I kada snijeg ovdje dosegne do prozora to će jednostavno značiti da je zima na svom vrhuncu te da su i njoj dani odbrojani.
Preživjet ću. Možda ću čak naučiti i skijati.