42 kilometra života

Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedoka, skinimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena. Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere. 1

Prije nekoliko mjeseci Bog me je pozvao da uradim nešto, a ja sam sada polako krenuo u potpuno suprotnom smjeru. Mislim da sam se jednostavno umorio od pokušavanja. Kad malo bolje razmislim nisam se toliko ni udaljio od Njegovog prvotnog cilja koliko sam zapravo prestao napredovati. Ako se utrkujete onda znate da svaki zastoj znači automatsko udaljavanje od cilja. Podsvjesno sam se počeo pitati zašto uopće trčim. Potpuno sam zaboravio uzbuđenje koje utrka donosi i počeo sam samo razmišljati o suncu koje je pržilo u glavu i užasno vrućem pločniku.

Stadoh da predahnem, i skupina je u trenu podosta odmakla. Činilo mi se da sam daleko zaostao za njima. No, osjećao sam neku silu pored mene. Glas moga Trenera poticao me je naprijed, ne obazirući se na slabosti moga karaktera. Zašto mu je još uvijek bilo stalo do mene? Zar mu nije bilo jasno da sam slabić i gubitnik? A obećao sam i Njemu i drugima – trkačima, sponzorima, navijačima, prijateljima, obitelji I naravno, samome sebi.

Rekao mi je da ništa od toga nije bilo važno te da želi od mene da zaboravim prošlost i iscrpljujuće kilometre koje sam ostavio za sobom, i da samo nastavim trčati. Uzvratio sam da ne mogu završiti utrku i da želim odustati. Pretrčao sam tek petnaestak ili dvadesetak kilometara i već sam morao sjesti i predahnuti. Nisam mogao dalje! Kako je još uvijek mogao vjerovati u mene?

Rekao mi je da će me ojačati. Pružio mi je čašu svježe vode. Bila je ukusna i pitka. Uvidio sam da već neko vrijeme nisam pio to osvježavajuće piće. Nisam imao vremena.

Rekao mi je da će mi On zadati ritam trčanja koji će mi pomoći da istrčim cijelu utrku do kraja. “Ali” počeo sam protusloviti, “neću pobijediti ako se ne potrudim, ako ne gurnem naprijed.”

Tada mi je rekao da ne trčim samo za medalju, da ne trčim da bih pobijedio druge trkače. Svrha mog trčanja je da prenesem svoju zastavu preko ciljne linije. Nisam počeo trčati samo da bih odustao.

Moja je čaša sada prazna, moja žeđ zadovoljena i vrijeme je da se vratim u utrku. Svjestan sam vremena kojeg sam izgubio sjedeći ispod drveta i dio mene još se želi odmoriti. Vrućina je nepodnošljiva! Hoće li me to natjerati da odustanem? Rođen sam za trčanje, rekao sam si. No, još uvijek se ne mogu pokrenuti. Ne mogu Ga razočarati! govorim si, no hladovina me čvrsto drži u rukama svojim.

I tada sam čuo. Na licu sam osjetio milovanje nježnog povjetarca, a iza okuke na putu čuo sam njihove glasove. Šampioni prošlih vremena klicali su moje ime i bodrili me. Ne, to nisu bili glasovi običnih promatrača koji su stajali pored ceste pijuckajući svoje hladne limunade. Bili su to glasovi onih koji su sjedili na nebeskim tribinama, onih koji su otišli prije nas, onih koji su zaslužili priznanje koje se daje onima koji su trčali i završili utrku prije nas.

Zovu me i kliču ime moje. “Trči s vjetrom!” viču mi.

Vrijeme je! Uzbuđen sam i srce mi jako lupa! Hoću li uspjeti? “Hoćeš,” obećaje mi Trener. “Jer Ja sam tu s tobom i vodit ću te sve do kraja. Nemoj misliti o naporu i koliko se moraš truditi. Usredotoči se na cilj. Ništa si ne predbacuj. Na kraju krajeva najvažnije je da ne odustaneš.”

Prvi je korak najteži, no nekako sam ga uspio napraviti. Vjerujem da je On na to mislio kada je rekao “trčite s ustrajnošću.” Svaki je korak bio lakši od prethodnog. Vjerujem da ću uspjeti, zapravo vjerujem da ćemo zajedno uspjeti u tome.

* * *

Jednom ćete se osvrnuti na svoj život i shvatit da je svako vaše ostvarenje bilo izazov na početku. I tako i treba biti. Veliki izazovi naime pripremaju obične ljude za nevjerojatne poduhvate.

Svaka borba ima svoj cilj, ili da nas nauči nečemu ili da nam pomogne da doživimo nešto. Veliko putovanje nikad nije lako, i niti jedna borba nije gubljenje vremena, ako iz toga nešto naučite i ako vam pomogne da sazrijete kao osoba. —Angel Chernoff

Molitva

Hvala Ti Isuse što si moj trener, prijatelj i moja najveća podrška. Prihvaćam tvoj poziv da dođem kući s tobom i tvojim Ocem kada se ova utrka završi.

  1. Poslanica Hebrejima 12:1,2