Svake godine, Božić dođe prebrzo. Unatoč tome veselim mu se, i željno iščekujem sve one male radosti, ukrase i uspomene koje će biti stvorene tijekom blagdana. Ali, čini mi se da se uvijek pojavi prije nego što sam posve spreman, a onda nestane prije nego uspijem u potpunosti uživati u njemu. Često se uhvatim kako uzdišem s olakšanjem i razočaranjem kad se sezona završi i nestane s mog spiska stvari koje trebam učiniti.
Božić volimo zbog mnogo razloga, iako se detalji mijenjaju s vremenom. Kad sam bio dijete, pjevao sam božićne pjesme s roditeljima, braćom i sestrama. Sada pjevam iste pjesme sa svojim kćerima. Božić je u ono doba značio kasno odlaženje na spavanje i kasno ustajanje sljedećeg dana. Sada to još uvijek znači kasni odlazak u krevet, ali rano ustajanje s ozarenim licima, i uzbuđeno trčanje prema dnevnoj sobi.
No, Božić nije običan blagdan. On je puno više od tradicijonalnog ukrašavanja ili razloga za uživanje u zajedničkom obroku s prijateljima i voljenima. Božić označava točku u vremenu kada se ljudska povijest počela mijenjati. Prvi Božić zauvijek je resetirao vrijeme sa svojom istinom bez presedana – da je Bog došao živjeti s nama u osobi Isusa, čija će smrt na križu donijeti dar vječnog života svima koji vjeruju.
Želim da svaki Božić bude vrijeme kada iza sebe ostavljam stvari koje me drže u prošlosti, dok idem naprijed u novi život koji je Krist donio svojim rođenjem. Za mene je Božić savršeno vrijeme da ponovno navijem sat i počnem ispočetka. To je stalni podsjetnik da je Bog smatrao naše otkupljenje vrijednim svoje boli, tada, a i danas, te vjeruje da smo se sposobni obnoviti.
Ovaj Božić je možda i posljednji Božić za mnoge stvari u mom životu. Prijatelji se sele, djeca odrastaju, okolnosti se mijenjaju. Stoga želim uživati u malim trenucima i zapamtiti one velike. Odabrao sam živjeti s radošću koju Božić pruža i gledati u budućnost s nadom.