Stalno koristim GPS program na svom telefonu. Neprekidno sam u pokretu i jasne smjernice mi pojednostavljuju život. Nekoliko sam se puta našao u nepoznatom predjelu bez zemljopisne karte i mogu vam reći da se u tom trenutku nisam baš najbolje osjećao.

Jednom smo tijekom posjete mojim roditeljima u Teksasu odlučili otići na jezero. Bilo je ljeto i vrijeme je bilo vruće i sparno. Željeli smo se osvježiti i opustiti. Odrastao sam u tom predjelu i otprilike sam znao put do jezera, no nakon pola sata vožnje pustim, zabitim cestama više nisam bio siguran. Usput nismo vidjeli nijedan putokaz, a kamoli živu dušu. Nekoliko krava na koje smo naišli nisu nam baš bile od velike pomoći.

Uskoro smo ugledali jedinu benzinsku crpku u okrugu. “Samo nastavite cestom 105 dok ne dođete do ceste 390 koja vodi prema zapadu, a potom skrenite prema sjeveru cestom 36 i ta će vas cesta odvesti točno do vašeg odredišta,” rekao nam je djelatnik postaje.

Sumnjičavo sam ga pogledao, no njegov je kolega brzo dodao: “Ništa se ne brinite, moj prijatelj ima jako dobar osjećaj za orijentaciju.” Zahvalili smo im se i polako nastavili put.

Bez problema smo našli cestu 390, no nakon dvadesetak minuta vožnje počeli smo se pitati jesmo li doista bili na pravom putu. Možda je čovjek spomenuo cestu 390 koja vodi prema istoku? Bio sam ljut na samog sebe što nisam zapisao dobivene informacije. Kako smo mogli biti sigurni jesmo li uopće još uvijek bili na cesti 390 kad nigdje nije bilo nikakvog putokaza.

Malo je nedostajalo da se okrenemo i vratimo kući kada smo ugledali znak da dolazimo pred raskrižje.

Možda ćemo sad ugledati putokaz?

Cesta 36! Konačno. Okrenusmo auto prema sjeveru.

Ubrzo ugledasmo dva starija muškarca dugačkih brada kako dremuckajući sjede ispred neke kućice i ubijaju vrijeme u stolicama za ljuljanje.

“Jezero? Samo naprijed. Ne možete ga promašiti.”

Nakon par minuta uživali smo u osvježavajućoj jezerskoj vodi, zadovoljni da nismo upropastili naš dan i odustali kada smo pomislili da smo se izgubili.

Nije li i život ponekad takav? Kada se osjećate izgubljeno i mislite da ste na krivom putu ili ste u nevolji, postoji molitva koju Bog želi čuti i uslišati: „Pokaži mi put kojim trebam ići, jer k tebi dušu uzdižem!“ (Psalam 143:8b). Bog ima najbolji osjećaj za orijentaciju.