Možda je Peter mislio da će zbuniti Isusa kada ga je upitao: “Gospodine, ako moj brat pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim?” Želio je čuti broj, određenu količinu, kad je dosta bilo zaista dosta. Onda je Petar rekao: “Do sedam puta?” “Ne do sedam puta,” odgovori Isus “nego do sedamdeset puta sedam!”1
Četiristo devedeset pak izgleda kao neki čarobni broj, puno veći od onoga kojeg je Petar predložio. No to nije broj koji je nasumice odabran. Isusove riječi su uvijek imale cilj. U hebrejskoj numerologiji svako slovo ima numeričku vrijednost, a riječi koje imaju istu numeričku vrijednost često su povezane u značenju. “Tamim,” hebrejska riječ za “potpun” ili “savršen,” ima numeričku vrijednost od 490. Drugim riječima, oprost treba biti potpun, neograničen, savršen.
To očigledno nije lako. Ponekad druga osoba ne zaslužuje oprost, a ponekad ga čak niti ne traži. Ponekad nema kajanja, no odluka da se oprosti je već donesena. Oprostiti ću jer to Isus od mene traži i jer je On oprostio meni. Isus mi je oprostio sve grijehe, prošle, današnje i buduće te ću se stoga truditi da se i sama tako ponašam prema drugima.
Naučila sam da je opraštanje neprekidan proces. Mogu odlučiti oprostiti nekome za nešto i biti iskrena u tome, no nešto kasnije opet se mogu naljutiti na tu istu osobu, ako me ponovno povrijedi ili uvrijedi na isti način. Možda je to jedno od objašnjenja za broj 490? Neprestano opraštati za istu stvar sve dok me sjećanje na taj nemili događaj više ne ljuti ili obeshrabruje?
Ponekad nemam toliko snage i ljubavi za oprostiti. Hvala Bogu da je opraštanje stvar izbora, a ne osjećaja. Prvo donesete odluku, a onda prijeđete s riječi na djelo. Mi smo spašeni kroz Isusa Krista te stoga imamo milost da oprostimo drugima.
- Evanđelje po Mateju 18:22.↑