Iako je prošla već čitava decenija otkako je svijet čuo za ovaj događaj, 1 još uvijek me fascinira priča o putničkom zrakoplovu koji je nestao na rutinskom letu.
Godina 1947. Britanski zrakoplov Star Dust (Zvjezdana prašina) poletio je iz Buenos Airesa, Argentina prema Santiagu, glavnom gradu Čilea. Putovanje je obično trajalo manje od četiri sata. Let je vodio preko Anda, a kapetan i njegovi pomoćnici bili su iskusni piloti koji su prošli Drugi svjetski rat i zrakoplov tipa Avro Lancaster savršeno je odgovarao zadatku pred njima.
Pouzdani ljudi, odličan leteći stroj.
Zvjezdana prašina je u pet sati poslijepodne javila svoj položaj blizu Mendoze. Tlo je još uvijek bilo vidljivo, no planine su bile obavijene oblacima. Ništa neuobičajeno. U 17:41 pilot je stupio u vezu s kontrolom leta u Santiagu, potvrđujući da će se zrakoplov početi spuštati na pistu glavnog grada za samo četiri minute.
A onda je uslijedila tišina. Zrakoplov je jednostavno nestao. Olupine nikad nisu bile pronađene te ništa nije moglo uputiti na sudbinu zrakoplova Zvjezdana prašina, pet članova posade i šest putnika.
Preko pedeset godina incident je ostao obavijen plaštom tajnovitosti. A onda su olupine napokon pronađene na zaleđenom vrhu planine Tupungato, jednoj od najviših planina u Južnoj Americi. Navodno se zrakoplov nije nalazio tik pred Santiagom kao što je to vođa puta mislio već osamdesetak kilometara dalje, na drugoj strani planine.
Što je krenulo po zlu? Istražitelji vjeruju da sada imaju odgovor na to pitanje.
Zvjezdana prašina je javila kontroli leta da se željela popeti na visinu od 7300 metara kako bi izbjegla loše vrijeme. To je zvučalo kao sigurna i razumna odluka. No, posada nije bila svjesna da će se sresti sa nevidljivim meteorološkim fenomenom. Mlazna struja je atmosfersko strujanje vrlo velike brzine koje puše oko cijele zemlje u smjeru zapad-istok. Postiže brzine u središtu između 200 do 500 km/h. Razvija se iznad normalnih vremenskih uvjeta, a te 1947-e samo je nekoliko zrakoplova moglo letjeti na toj visini tako da je ova pojava bila prilično nepoznata.
BBC je izvijestio da je zrakoplov poprilično usporio kada je ušao u mlazne struje, no posada toga uopće nije bila svjesna.
Utjecaj mlazne struje bio je poražavajući. Uvjeren da su Ande iza njih, pilot Reginald Cook počeo je spuštati zrakoplov. Očekivao je da nakon izlaska iz oblaka ugleda pistu zračne luke u Santiagu. U stvarnosti, mlazna struja ih je vodila točno prema zaleđenom vrhu planine Tupangato koja je još uvijek bila nevidljiva, obavijena gustim oblacima. Od tragedije ih je dijelilo samo nekoliko sekundi.
Vjeruje se da je avion udario u okomit ledeni zid, prouzrokujući lavinu koja ga je odmah prekrila snijegom. I tako je nestao iz vidika. Olupina je godinama klizila prema donjem dijelu planine prekrivenom kamenjem. I tamo gdje se glečer topi, zrakoplov Zvjezdana prašina izašao je na vidjelo.
Uvidom je utvrđeno da je zrakoplov bio tehnički ispravan i letio je sasvim normalno sve do onog kobnog momenta kada se zaletio direktno u ledenjak.
Posada nije bila kriva. Unatoč njihovom profesionalizmu, višegodišnjem iskustvu i sposobnosti nikako nisu mogli znati da ih mlazna struja usporava i utječe na njihove navigacijske proračune.
Bez obzira koliko se trudili upravljati svojim životom, činiti ispravnu stvar i savjesno obavljati svoje dužnosti nikad ne možemo izbjeći nevidljive mlazne struje ili zamke koje nam život postavlja. U mnogočemu samo tapkamo u mraku. Nemamo niti sposobnost niti navigacijske vještine da zavirimo u budućnost i izbjegnemo moguće opasnosti.
I dok kročimo naprijed upotrebljavajući svo znanje i sve uređaje koji su nam stavljeni na raspolaganje važno je održati snažnu vezu sa sveznajućim Bogom, nepogrješivim navigatorom našeg života. Ne trebamo hodati u mraku jer Isus nas je ohrabrio rekavši: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.” Evanđelje po Ivanu 8:12