Priča o maloj bateriji

Jednom smo supruga i ja prisustvovali pogrebu u SAD-u. Iznajmili smo auto i krenuli obavljati neke poslove po gradu. Osobno, trebao sam zamijeniti bateriju u svom starom ručnom satu te sam svuda tražio urarnicu u kojoj bih to mogao napraviti. Prva dva trgovačka centra nisu je imala, a nitko od onih koje smo pitali nije nam mogao pomoći. Čak niti Google pretraživanje nije pomoglo tako da sam na kraju, onako preko volje, odlučio odustati od svoje nakane.

Vozeći se okolo prisjećali smo se rođaka koji je nedavno preminuo. Rekao sam ženi da mi je teško zamisliti kako se Isus mogao osobno prikazati svim tim ljudima. Kako je moguće da nas Bog sve vidi te dočeka osobno svakog od nas na kraju života, kada je nekoliko milijardi ljudi na svijetu i svakog dana veliki broj njih umire?

U trenutku kada sam završio s dijeljenjem svog pomalo negativnog mišljenja “osjetio” sam da ne bih još trebao odustati od potrage za baterijom. Na moje veliko zaprepaštenje prva stvar koju sam ugledao kada smo skrenuli u traku koja je vodila prema trgovačkom centru, bila je trgovina s velikim znakom: Urarski servis.

Moja se supruga samo nasmijala i rekla: “Vidiš? Bog ti je upravo odgovorio. Eto kako!

Shvatila je istinu prije od mene. Bog mi se obratio na nezaboravan način, te mi je kratko i jasno poručio Ne samo da mogu pozdraviti i dočekati svakog čovjeka osobno kada njegovo vrijeme dođe, već mogu zadovoljiti i tvoju najmanju potrebu, čak i kad se radi o običnoj, malenoj bateriji za ručni sat.

Bog je toga dana odgovorio na moje pitanje! Pred nama je stajao prijazan gospodin i dobar urar iz Vjetnama, okružen prekrasnim satovima. Imao je baš onakvu bateriju kakva mi je trebala i nakon što je pregledao moj sat rekao mi je da će me još dugo služiti.

To me je podsjetilo na redak iz Psalma 139. “Gospode, ti me proničeš i poznaješ. Ti znaš kad sjednem i ustanem; izdaleka ti poznaješ misao moju. Svi moji putovi tebi su znani.”1

  1. Psalam 139:1,2