Bješe jednom jedan čovjek koji nije vjerovao u Boga. Nikad se nije ustručavao dati svima do znanja što osjeća prema vjeri i vjerskim praznicima poput Božića. Njegova žena je pak vjerovala i unatoč njegovog omalovažavajućeg mišljenja odgajala je njihovu djecu u vjeri u Boga i Isusa.

Jedne snježne Badnje večeri žena je povela djecu na polnoćku, koja se održavala u mjesnoj crkvi. Pozvala ga je da im se pridruži, ali je on to odbio.

“Ta priča je čista besmislica i zabluda!” rekao je. “Zašto bi se Bog ponizio i došao na zemlju kao jedan od nas? To je smiješno!”

I tako su žena i djeca otišli, a on je ostao sam kod kuće.

U neko doba, vjetar je počeo puhati sve jače i jače i ubrzo se snijeg pretvorio u mećavu. Pogledao je kroz prozor no od zasljepljujuće snježne oluje nije ništa vidio. Sjeo je i opustio se ispred vatre koja je ugodno pucketala u kaminu.

Uskoro je začuo tup, glasan udarac. Nešto je udarilo u prozor. Onda je začuo još jedan udarac. Pogledao je kroz prozor no vani je bilo tako nevrijeme da se ništa nije vidjelo. Kada je oluja malo popustila, uputio se van da vidi što je to lupilo u njegov prozor. Na polju, nedaleko od kuće ugledao je jato divljih gusaka. Izgledalo je kao da ih je snježna oluja uhvatila za vrijeme selidbe u južne krajeve. Sada su bile izgubljene i zarobljene na njegovoj farmi, bez hrane i skloništa. Uplašene životinje letjele su nisko nad poljem, slijepo i besciljno. Izgleda da ih se nekoliko zaletjelo u njegov prozor.

Čovjek se sažalio nad jadnim guskama i odlučio im pomoći. Štagalj je odlično mjesto za njih, pomislio je. Unutra je toplo i suho. Tamo bi mogle prenoćiti i sačekati dok se oluja potpuno ne stiša. Potom je otišao je do štaglja i širom otvorio vrata. Čekao je, nadajući se da će guske opaziti otvorena vrata i ući unutra. No, one su i dalje besciljno lepršale unaokolo, te nisu niti opazile otvorena vrata i što bi to trebalo značiti za njih. Čovjek im je pokušao skrenuti pažnju na sebe, no samo ih je još više preplašio.

Otišao je u kuću i vratio se s veknom starog kruha. Izmrvio je kruh i od mrvica napravio stazu koja je vodila u štagalj. No, guske još uvijek nisu shvaćale.

Sad mu je sve to već pomalo počelo ići na živce. Prišuljao im se straga i počeo ih tjerati prema štaglju, no to ih je još više prestrašilo te su se raspršile na sve strane. Unatoč trudu nije ih uspio utjerati u štagalj gdje bi bile na toplom i sigurnom.

“Zašto me ne slijede?” povikao je u jednom trenutku. “Zar ne vide da je to jedino mjesto gdje se mogu skloniti i preživjeti oluju?”

A onda mu je sinulo. Guske jednostavno neće slijediti čovjeka. “Kada bih barem bio guska, mogao bih ih spasiti,” rekao je na glas.

Tada mu je na um pala sjajna zamisao. Otišao je do gusinjaka i izvadio iz njega jednu od svojih gusaka. S njom u naručju počeo je hodati iza jata divljih gusaka. Kada ju je pustio proletjela je kroz jato divljih gusaka i vratila se ravno u štagalj. A potom su, jedna po jedna, za njom krenule i divlje guske.

Mirno ih je posmatrao dok su mu riječi koje je izrekao prije samo nekoliko minuta počele odzvanjati u glavi: Kada bih samo bio guska mogao bih ih spasiti! Onda se prisjetio riječi koje je tog jutra rekao svojoj ženi. “Zašto bi Bog želio biti jedan od nas? To je smiješno!” Odjednom mu je sve postalo jasno. Bog je učinio upravo to. Mi smo bili poput divljih gusaka – slijepi, izgubljeni, nemoćni. Bog je od Svog Sina stvorio jednog od nas da bi nam mogao pokazao put i spasio nas. To je bio smisao Božića, shvatio je.

I dok je oluja polako jenjavala, razmišljao je o toj misli. Odjednom je shvatio istinski značaj Božića i zašto je Krist došao na Zemlju. Godine sumnje i nevjerice odjednom su nestale kao oluja koja je prohujala. Spustio se na koljena, u znak štovanja i pomolio se prvi put u životu: “Hvala Ti Bože što si uzeo ljudsko obličje, kako bi mene izvukao iz oluje.”

Bog je poslavši svog jedinog sina u svijet pokazao koliko nas voli, kako bismo mi kroz njega dobili vječni život. To je istinska ljubav – ne da smo mi voljeli Boga već da je On prvo volio nas i žrtvovao svog Sina kako bi uzeo na sebe naše grijehe. Prva Ivanova poslanica 4:9,10

Izbavit ću ih od carstva mrtvih, od smrti ću ih osloboditi. -Hošea 13:14