Sjedim za svojim radnim stolom i buljim u desnu stranu svog računalnog zaslona na kojem sam zalijepila nekoliko svojih omiljenih markera za knjigu. Na jednom je slika majke koja grli svoje dijete i izreka Charlesa Dickensa ispod nje: “Volim te male ljude, a nije mala stvar kada oni, još svježi od Boga, vole nas!” Taj me citat uvijek iznova nadahnjuje te sam odlučila koristiti upravo taj marker za svoju sljedeću knjigu. Nažalost, ostavila sam ga na stolu i to baš na mjestu gdje ga je ubrzo potom zamijetila jedna vrlo slatka osoba – moja trogodišnja kćerkica.
Ovaj je marker za knjige napravljen tako da se može “zakačiti”na vrh stranice. Kada sam opazila da ga nema, već je bilo kasno. Kimberly ga se dočepala i vukla, sve dok mu nije slomila vrh.
Znala sam naravno da ga nije namjerno slomila i da je sve to bila samo mala nezgoda koja se dogodila kada je Kimberly pokušala naučiti kako stvari rade. Za mene je pak taj marker za knjige imao emotivnu vrijednost i zato me je to ipak malo uznemirilo. Istrgla sam komadiće markera iz njenih ruku i spremila ih na sigurno mjesto.
Kada je otišla u krevet uzela sam komadiće markera i još jednom pročitala citat. Odjednom sam vidjela stvari u drugom svjetlu. Je li ovaj marker za knjige trebao biti savršen da bi mi bio posebno drag? Mogla sam ga zalijepiti ljepljivom trakom i izgledao bi kao novi, možda čak i bolji jer je nosio dokaz da je bio dodirnut onim, meni posebno dragim ručicama. Sada pak marker za mene ima dvostruko emotivnu vrijednost, selotejp i sve to.
Bogatstvo je prolazno, udobnost nestaje, nada presahne, ali ljubav ostaje s nama. Ljubav je Bog. —Lew Wallace (1827.–1905.)
Nastojmo vidjeti stvari onakve kakve bi trebale biti. Pošto živimo u nesavršenom svijetu budimo zadovoljni i divimo se ljepoti te nesavršenosti kako bi svakodnevni doživljaji gradili kulu bogatog života, ne u blještavilu savršenosti nego u bogatoj punoći ljubavi.– Nepoznat autor