Dijeljenje vlastite vjere i upućivanje drugih na Radosnu vijest spasenja u Kristu može biti izazovan, ali i duboko ispunjavajući zadatak. Svjesni smo da se ne zanimaju svi za Isusa i odnos s Bogom. Unatoč tome, predivno je biti dijelom priče u kojoj ljudi, bilo odmah ili s odmakom vremena, prihvaćaju svjedočanstvo i dolaze Kristu.
Kao Kristovi poslanici (Druga poslanica Korinćanima 5, 20), mi smo poput poljoprivrednika. Naš je zadatak obraditi zemlju, posijati sjeme istine, zalijevati ga i njegovati. No, samo Bog može potaknuti njegov rast u ljudskim srcima. Bez obzira na to koliko učinkovito dijelili Radosnu vijest s drugima, konačni ishod našeg svjedočanstva ostaje u Božjim rukama i ovisi o odgovoru svakog pojedinca (Evanđelje po Luki 8, 5–15). Možda nikada nećemo vidjeti rezultate svoga svjedočanstva, jer mnogi ljudi tijekom vremena mogu imati ulogu na nečijem putu prema Kristu. Jedna osoba može obrađivati zemlju, druga sijati sjeme, a treća ga zalijevati. Ali Bog je taj koji daje da raste (Prva poslanica Korinćanima 3, 6).
Dok vjerno dijelimo svoje svjedočanstvo, vjerski letak ili Novi zavjet s ljudima, možemo vjerovati da će Duh Sveti djelovati u njihovim srcima i životima. Naša je dužnost prenijeti poruku i pružiti priliku svakoj osobi da upozna Isusa, bez obzira na to hoće li ga prihvatiti (Poslanica Rimljanima 10, 14).
Kako uspješno dijeliti Radosnu vijest
Naša je zadaća dijeliti Radosnu vijest sa svima i biti živi primjer Božje ljubavi (Evanđelje po Marku 16, 15; Iv 13, 35). Pri tome je važno da u svakoj osobi prepoznamo biće koje u Božjim očima ima neprocjenjivu vrijednost i koje On duboko ljubi. Trebamo gledati iza vanjštine kako bismo ljude vidjeli onako kako ih Bog vidi. “Čovjek gleda na izgled, a Gospodin gleda u srce” (Prva knjiga o Samuelu 16, 7).
Isus nam je dao primjer prilaženja ljudima koje je društvo preziralo. Razgovarao je s omraženim carinicima, poput Zakeja (Lk 19, 1–10), a pozvao je i jednoga od njih, Mateja, da bude Njegov učenik (Evanđelje po Mateju 9, 9). Približavao se izopćenicima i liječio “nedodirljive” svoga doba. Trebamo moliti Boga da nam pomogne prepoznati svaku osobu onako kako je On vidi i voljeti je Njegovom ljubavlju.
Često su potrebni vrijeme, ljubav i strpljenje kako bismo druge doveli do spasonosne spoznaje Isusa. Ponekad trebamo graditi iskrena prijateljstva te biti dobri susjedi i pouzdani kolege na poslu ili fakultetu. Neke će kršćanstvu privući upravo naš način života, kao i nesebična ljubav i briga za bližnje.
Ako oni s kojima razgovaramo nisu spremni prihvatiti kršćansko svjedočanstvo, ne trebamo odustati od njih. Možda je naš utjecaj samo jedna dionica na njihovu putu prema Isusu, koji ponekad može potrajati godinama. Molimo za njih i tražimo od Gospodina da nastavi djelovati u njihovim srcima. Pokažimo im da bismo rado nastavili razgovor te im svojim brižnim postupcima pružimo živi primjer Božje ljubavi (Prva Ivanova poslanica 3, 18).
Kada s drugima podijelimo svoje svjedočanstvo ili vjerski letak, neki će biti otvoreniji i spremniji prihvatiti poruku te će htjeti saznati više o kršćanstvu. No, nemojmo se iznenaditi ako pojedini pokažu nezainteresiranost. Može biti pomalo obeshrabrujuće kada se obratimo drugima kako bismo podijelili istinu koja oslobađa (Iv 8, 31–32), a oni nas odbiju ili jednostavno promijene temu. Ne smijemo klonuti duhom kada se to dogodi.
Reakcija pojedinaca na kršćansko svjedočanstvo može biti negativna jednostavno zato što su ostali zatečeni. Nisu očekivali takav razgovor niti su bili spremni za duboke teme poput vjere u Boga ili vječnog života. Drugi su, pak, imali loša iskustva ili su se razočarali zbog onoga što su čuli o kršćanstvu.
Neki se pribojavaju da bi prihvaćanjem Isusa za svoga Spasitelja iznevjerili vjersku tradiciju u kojoj su odrasli ili da će ih vlastita obitelj i okolina odbaciti. Drugi, pak, još nisu uvidjeli koliko je uzaludno tražiti istinu i smisao u prolaznim stvarima ovog svijeta, pa svjesno izbjegavaju razmišljanja o smrti, zagrobnom životu i svojoj vječnoj sudbini.
Neki će, pak, kritizirati našu vjeru ili raspravljati o kršćanstvu jer su sumnjičavi i jednostavno žele iznijeti svoja stajališta. No, iskreni će tragatelji raspravljati o Bibliji i kršćanstvu jer uistinu traže odgovore kako bi prebrodili vlastite sumnje.
Način na koji je Isus odgovarao na pitanja pruža nam izvrstan uzor. Neki su sugovornici iskreno željeli spoznati istinu, poput Nikodema koji je želio saznati kako se čovjek može ponovno roditi (Iv 3, 1–21) i Samarijanke pokraj bunara koja se raspitivala o živoj vodi (Iv 4, 5–29). Isus je na njihova pitanja odgovorio sa suosjećanjem te ih usmjerio prema istini o tome tko je On i kako mogu ući u Božje kraljevstvo.
U drugim je, pak, situacijama izazivao one čija pitanja nisu bila iskrena, kao kad su ga farizeji pitali treba li ženu uhvaćenu u preljubu kamenovati zbog njezina grijeha. Isus im je odgovorio riječima: “Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!” (Iv 8, 3–7).
Kad naiđemo na one koji ne prihvaćaju naše stavove ili se protive našoj vjeri, Sveto pismo nas poučava da uvijek budemo spremni odgovoriti svakome tko nas pita za opravdanje nade koja je u nama. No, to moramo činiti blago i s poštovanjem (Prva Petrova poslanica 3, 15). Često najbolji način za nadilaženje nesuglasica nije pobijanje tuđih tvrdnji, već pažljivo slušanje, a potom iznošenje istine biranom i mudrom riječju (Poslanica Kološanima 4, 5–6). Ako uočimo da netko očito ne želi čuti biblijsku istinu, možemo se uljudno i u miru povući iz razgovora.
Mudar svjedok
Apostol Pavao je izjavio: “Iako sam slobodan čovjek i ne pripadam nikome, sam sam sebe učinio robom svih ljudi, da bih ih pridobio što je više moguće… Postao sam svima sve da bih spasio neke na bilo koji način. Sve radim radi Radosne vijesti” (1 Kor 9, 19–23).
Po tom uzoru, i mi se možemo truditi suosjećati s ljudima u njihovim životnim okolnostima, pronalazeći što više zajedničkih dodirnih točaka bez obzira na njihovu kulturu. Kada dijelimo vjeru s onima koji još ne poznaju Krista, najbolje je usredotočiti se na Isusa – jedinog Spasitelja koji je položio život za otkupljenje cijelog čovječanstva. Govorimo o Njegovoj neizmjernoj ljubavi prema svakom čovjeku te snazi da obnovi slomljena srca i preobrazi živote za vječnost.
Kao kršćani, pozvani smo i poslani biti Isusovi svjedoci te dijeliti Radosnu vijest s ljudima koje nam Gospodin dovodi u naš život (2 Kor 5, 20). Velika je čast sudjelovati u Božjem preobražavanju ljudskih života i znati da je netko s kim smo podijelili istinu doveden do vječnog spasenja. “Kažem vam, na isti je način velika radost među Božjim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje” (Lk 15, 10), a mi, kao Božje oruđe na zemlji, također sudjelujemo u toj radosti.
To nije uvijek lak zadatak, stoga nam pomaže misao da će svaka žrtva koju podnesemo u ovom životu vrijediti svega onog trenutka kada ugledamo Isusa. Jednog ćemo dana iskusiti puninu radosti jer smo sudjelovali u spasenju drugih i ostali vjerni Isusovu Velikom nalogu.
