Kao kršćani, često dolazimo u iskušenje da sakrijemo svoje svjetlo tako što svoje darove uspoređujemo s tuđima. Kada vidim pjevačicu koja slavi Gospodina predivnim pjesmama punim žara, zapitam se što moj piskutavi glas uopće može učiniti u usporedbi s tim. Dok slušam snažne riječi pastora, govornika ili nekoga tko uistinu poznaje Pismo, moje mi se riječi i svjedočanstvo čine posve slabima. Divim se onima koji vode dobrotvorne udruge ili čine velika djela u zajednici, dok moj utjecaj izgleda tako neznatan.
Moji su darovi tihi. Često nalikuju darovima iz pozadine, poput podržavanja onih koji blistaju, ohrabrivanja onih koji predvode i služenja daleko od očiju javnosti. U trenutku kad umanjim vrijednost onoga što mi je darovano i pomislim da to nikome ne pomaže, naše zajedničko svjedočanstvo postaje slabije, a naše svjetlo počinje treperiti. A to mi se dogodilo više puta nego što želim priznati.
Sveto pismo o tome kaže:
„Imamo različite darove, prema milosti koju nam je Bog dao.” (Poslanica Rimljanima 12, 6).
„Svaki neka ostane u onom pozivu u kojem je pozvan” (Prva poslanica Korinćanima 7, 20).
„Kad bi svi dijelovi tijela bili isti, gdje bi bilo tijelo? No tijelo ima mnogo dijelova, a ipak je jedno.” (1 Kor 12, 19–20).
Pred Bogom su svi naši darovi značajni i vrijedni. Međutim, najveći doprinos dajemo kada koristimo svoje darove – čak i one tihe – najbolje što možemo. Trebamo ih koristiti u suradnji s drugima, u harmoniji i uz uzajamnu podršku. U orkestru je svaki instrument važan, a svaki je zvuk potreban kako bi se doživljaj zaokružio. Orkestar koji se sastoji samo od violina koje sviraju iste note u istom tonalitetu, nije ni približno toliko dojmljiv kao kada se svi različiti gudači, drveni i limeni puhači te oni na udaraljkama udruže kako bi stvorili simfoniju.
Stoga vas želim ohrabriti da svoje tihe darove upotrijebite „glasno”. Vi ste dio Božjeg velikog i prekrasnog orkestra. Note koje ste pozvani svirati iznimno su važne. Zapamtite, zvuk pikolo-flaute ne dolazi iz violine.