Ne osvećujte se

Isus započinje Propovijed na gori s obećanjima,1 i kaže da su blagoslovljeni tj.blaženi oni koji se ponizno uzdaju u Boga, oni koji tuguju, kao i ljudi blage i krotke naravi. Govori da su blagoslovljeni i oni koji gladuju i žeđaju za pravdom, milostivi, čisti u srcu, mirotvorci i oni koji su progonjeni. Isus je podučavao kakvi bi trebali biti oni koji su dio Božjeg kraljevstva. A onda je prešao na drugu teme:

“Čuli ste da je bilo kazano: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlu; nego ako te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Hoće li se tko s tobom pravdati kako bi ti uzeo košulju, pusti mu i kabanicu! Prisili li te tko da ideš s njim jednu milju, idi s njim dvije! Tko te moli, podaj mu; tko hoće posuditi od tebe, ne odbijaj ga!”2

Stari zavjet navodi da onaj koji povrijedi ili ubije drugog, mora primiti istu kaznu.3 Ovaj koncept u kojem je kazna razmjerna težini prijestupa nazvan je lex talionis, i nalazimo ga i u drugim drevnim zakonima.

Cilj je bio postaviti temelje pravde i ukloniti krvne osvete, u kojima bi jedna osoba ili jedna obitelj uzela zakon u svoje ruke jer su se osjećali dužnim da osvete uvrijedu ili štetu koja je njima ili njihovoj rodbini bila nanesena. Lex talionis zahtijevao je odmazdu ili istu kaznu za počinitelja kako bi spor mogao biti riješen.

Međutim, čak i u Starom zavjetu postoje stihovi koji govore o istim stvarima o kojima je i Isus govorio: “Ne budi osvetljiv prema svojim zemljacima i ne nosi ništa za njima, nego ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga!”4 “Nemoj reći: Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu učiniti! Platit ću svakome po njegovu djelu.”5

Pogledajmo prvi primjer koji je Isus upotrijebio: “Ako vas netko ošamari po desnom obrazu, okrenite mu i drugi.”

Šamaranje ili udaranje po obrazu smatrano je ozbiljnom uvrijedom i mogli ste završiti na sudu zbog toga. Da bi dešnjak ošamario drugu osobu po desnom obrazu morao je upotrijebiti vanjski dio desne ruke, a u ono vrijeme šamaranje nekoga s vanjskim dijelom ruke bila je još veća uvrijeda, te je zbog toga kažnjavana dvostrukom kaznom. Isus je rekao da kada vas netko obeščasti (kada vas ošamari vanjskim dijelom ruke, kao u ovom primjeru) nemojte tražiti novčanu naknadu od države već se pomirite s uvrijedom i nemojte se osvećivati. Čak je rekao da okrenete i drugi obraz.

“Hoće li se tko s tobom pravdati (suditi) kako bi ti uzeo košulju, pusti mu i kabanicu!”

Ovdje Isus govori o situaciji u kojoj se dvoje ljudi parniči zbog košulje i kaže da bi onaj koji je ostao bez košulje trebao dati i svoj kaput (kabanicu). Ne zaboravimo da su se u ono doba mnogi pokrivali svojim kaputom preko noći, stoga dati svoj kaput nekom drugom nije bilo nimalo lako. Po starozavjetnom Zakonu ako ste uzeli nečiji kaput kao zalog za zajam mogli ste ga i zadržati preko noći. Isus je govorio da učinite više nego što se od vas traži i sami date kaput, bez obzira što će vam biti hladno preko noći.6

Njegov treći primjer bio je u vezi s rimskim zakonom po kojem su pokoreni ljudi zakonom bili obvezani nositi teret ili učiniti uslugu ako im to netko zapovijedi: “Prisili li te tko da ideš s njim jednu milju, idi s njim dvije!”

S ovim konceptom susrećemo se kad su Rimljani natjerali Šimuna iz Cirene da ponese Isusov križ.7

Isus je govorio svojim učenicima da poslušaju zapovijed, čak i ako je dolazila od njihovih neprijatelja, te da učine više nego što se od njih traži.

Četvrti primjer se ne tiče zakona već se odnosi na našu svakodnevnicu: “Daj prosjaku i ne odbij onoga tko želi posuditi nešto od tebe.”

Ovdje Isus podučava velikodušnost prema potrebnima, bilo da se radi o prosjaku na ulici ili o nekom tko želi posuditi novac od vas. Kao i u prethodnim primjerima, Isus govori kakav bi stav trebali imati članovi nebeskog kraljevstva. Trebamo biti velikodušni i darežljivi i od srca davati ili posuđivati. Ovo nije poziv da predate sve što imate prvom prosjaku na koga naletite i padnete na prosjački štap. Stvar je u tome da date od srca, a ne nevoljko. Kao što je apostol Pavao napisao kad je skupljao pomoć za siromašnu crkvu u Jeruzalemu: “Svaki neka da kako je odlučio u srcu, a ne sa žalošću ili zbog prisile, jer Bog ljubi vesela darovatelja.”8

Kroz ova četiri primjera, Isus se osvrće na našu urođenu tendenciju prema sebičnosti, osvetoljubivosti i zahtijevanju pravde, kada smo iskorištavani i povrijeđeni na bilo koji način.

Isus nas zove da sljedimo načelo neosvetoljubivosti te nas podučava da potisnemo prirodnu želju za samoobranom ili osvetom. Mi kršćani smo pozvani da se ne osvrćemo na uvrijede te da budemo suzdržani i ne uzvraćamo istom mjerom.

Primjeri o uvrijedi, košulji i zakonu ukazuju na reakciju kršćanina prema nepravdi – neodgovaranje istom mjerom. To ne znači da kršćanin ne može ili ne smije zatražiti pomoć od zakonskog sustava kada su njegova prava ugrožena, naročito ako se radi o životu i slobodi ili osnovnim ljudskim pravima.

Primjer u kojem ste prisiljeni nositi nešto za drugoga uči nas da se povinemo tom zahtijevu jer zakon to traži od nas (naravno, u granicama moralnosti) i da bez bunjenja, drage volje, učinimo više nego što se to od nas traži.

Davati i posuđivati onima koji to traže od nas oslovljava stav “što je moje, moje je” i “ako podijelim ono što imam, na gubitku sam.” Isus ne podučava da bismo trebali dati sve što imamo i ostati bez igdje ičega, već je govorio o prirodno urođenoj želji za samoočuvanjem i sebičnosti. Možda ne možemo dati svima, no ako netko nešto treba, a mi mu možemo pomoći, onda bismo to trebali i učiniti. Ovo se posebno odnosi na brata ili sestru u Kristu, kao što je to apostol Ivan napisao: “Tko ima svjetovno blago i vidi svojega brata u potrebi pa zatvori svoje srce pred njim, kako Božja ljubav ostaje u njemu?”9

Pred nas kršćane, članove Božjeg nebeskog kraljevstva postavljen je izazov da prevaziđemo prirodno ponašanje. Trebamo se udaljiti od osobnog interesa i živjeti svjesnije načelo “Volite svoje bližnje kao same sebe.” To nije poziv da postanemo kao otirač po kojem svi hodaju ili preko kojeg svi prelaze već da postanemo osobe s više ljubavi, razumijevanja i samilosti te da imamo dovoljno dostojanstva da ne komentiramo svaku stvar. Trebamo naučiti da se pozitivno nosimo s gubitkom, a umjesto osvete i obrane našeg ponosa te stava “prvo ja”, trebali bismo voljeti i slijediti Isusov primjer nesebičnosti i ljubavi.

  1. Evanđelje po Mateju 5:3–12.
  2. Evanđelje po Mateju 5:38–42
  3. Knjiga Izlaska 21:23–25; Levitski zakonik 24:19,20; Ponovljeni zakon 19:18–21.
  4. Levitski zakonik 19:18
  5. Mudre izreke 24:29
  6. Knjiga Izlaska 22:25–27; Ponovljeni zakon 24:10–13.
  7. Evanđelje po Mateju 27:32
  8. Druga poslanica Korinćanima 9:7
  9. Prva Ivanova poslanica 3:17