Kad su se meci zaustavili

U to sam vrijeme prolazio kroz zaista teško razdoblje. Često sam mislio o ljudima koji su me uvrijedili te sam se ponekad osjećao kao tempirana bomba koja će svakog trena eksplodirati od bijesa.

Uočio sam pak da srdžba oduzima normalno rasuđivanje te kao takva negativno utječe na moje mišljenje i stavove. Ljutnja nikad nije riješila moje probleme. Moja prirodna reakcija je vratiti udarac i ispraviti nepravdu, no to je dugoročno neisplativo.

Američki predavač i autor Dale Carnegie jednom je prilikom citirao natpis s oglasne ploče jedne policijske postaje: “Ako vas sebični ljudi iskoriste, prekrižite te ih sa svoje liste, no nemojte izravnavati račune s njima jer ćete time više povrijediti sebe nego njih.”

Dirljivu priču o opraštanju nalazimo, nakon pucnjave i tragedije, u amiškoj zajednici u Pensilvaniji. Rastrojen čovjek, pridošlica, ušetao se u amišku školu i oteo deset djevojčica. Ubija petero, a na kraju presuđuje i samom sebi. Niti ne mogu zamisliti pakao kroz koji su nakon toga njihove obitelji prošle, no oprostili su ubojici i pružili ruku pomirenja njegovoj supruzi i djeci. Čak su osnovali i udrugu kako bi im prikupili potrebnu pomoć.

Moje su nevolje neznatne u poredbi s gubitkom amiških roditelja, no oni su mogli oprostiti. Uvidio sam da većina mog nezadovoljstva proizlazi iz činjenice da nisam oprostio drugima za ono što su učinili. Kao posljedica tog stava ti su se incidenti premotavali u mojoj glavi kao nekakav film, prouzrokujući bol.

Na Bogu je da sudi,1 a na nama da opraštamo. Oprost ne opravdava zlo koje je učinjeno već podiže teret s našeg srca. I to je lekcija koju želim primijeniti u svom životu.

  1. Poslanica Hebrejima 12:23