Imao sam dvadeset i jednu godinu kada sam prvi put uzeo Bibliju u ruke. Netko mi je predložio da prvo pročitam Evanđelje po Ivanu. Nisam imao pojma o Bibliji i nisam znao da su Evanđelja četiri različite knjige koje govore o Isusovom životu i službi. Po meni logično je bilo početi na početku Novog zavjeta, s Evanđeljem po Mateju.
Kada sam konačno došao do Evanđelja po Ivanu, bio sam oduševljen Isusom. Imao je savršen odgovor na svako pitanje i uvijek je znao što točno treba činiti. Činilo mi se da me u potpunosti razumije i da točno zna što mi treba. Njegove su riječi bile moćne i pune života. Isus je živ!
Njegove su riječi “prešle“razdoblje od 2000 godina i dodirnule moje srce i dušu, kao nitko i ništa do tada. Kada sam pročitao Evanđelja po Ivanu 15:15 “Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam objavio sve što sam čuo do svoga Oca.” Osjećao sam kao da se obraća osobno meni. Isus me je nazvao Svojim prijateljem! Oduševio sam se. Bio sam gotovo izvan sebe od radosti i cijelom sam svijetu želio prenijeti tu poruku.
Nekoliko mjeseci ranije primio sam Isusa za svog Spasitelja, no ništa se nije naročito promijenilo dok nisam počeo čitati Njegovu riječ, s otvorenim i poniznim srcem. Njegove su riječi bile pune snage i života, i osjećao sam se kao da su bile napisane upravo meni. A onda sam jednog dana naučio da se Isus može osobno obratiti svakome od nas i dati nam odgovor koji je prilagođen osobnim potrebama.