“Ne mogu, jednostavno ne mogu!” Robbie je očajno zavapio. Robbie se školuje kod kuće i ja sam njegova učiteljica. Na početku drugog razreda, Robbie se suočio s obimnim školskim programom.

“Koliko ću predmeta imati svakog dana? Svakog tjedna? Svakog mjeseca?” Suze su mu navirale na oči dok sam mu objašnjavala što sve moramo obraditi te godine.

Tada je moja kolegica Angela, koja je podučavala stariju djecu, priskočila u pomoć. “Znaš li da sama samcata mogu pojesti cijelog bizona?” Robbie ju je začuđeno pogledao, pa rekao: “Molim? Cijelog bizona? Kako je to moguće?” “Da, da, sama mogu pojesti cijelog bizona. Zalogaj po zalogaj. Trik je u tome da ga ne pokušavam pojesti u jednom zalogaju. Niti su moja usta toliko velika da ga progutam u jednom zalogaju, niti cijeli bizon može stati na moj tanjur. I tako uzmem jedan zalogaj, pa još jedan, pa još jedan i tako redom, sve dok ne pojedem cijelog bizona.”

Potom smo s “bizonom u glavi” Robbie i ja napravili tablicu sa zadanim gradivom i tako raščlanili veliki cilj u manje, dostižne ciljeve. Svaki put kada ispuni cilj, bilo tjedni ili mjesečni, bit će nagrađen. Plan je djelovao i na kraju školske godine Robbie je ispunio sve zadane ciljeve.

Prije nekoliko tjedana razgovarala sam sa suprugom o stvarima koje je trebao obaviti. Krajnji rokovi su se približavali, a lista poslova je samo rasla. Nervoza nas je polako obuzimala dok smo razmišljali kako ćemo sve to riješiti. U tom je trenu Angela ušla u prostoriju.

Rekla je mom mužu da makne bizona s tanjura. “Odreži komad mesa i stavi ga na tanjur, i pomiri se s činjenicom da ne možeš cijelog bizona odjednom staviti na svoj tanjur. Ne preuzimaj na sebe više nego što možeš podnijeti i uskoro će cijeli bizon nestati.”

Njezine mudre riječi stavile su stvari u pravu perspektivu. Koliko sam samo puta nastojala obaviti mali milijun stvari odjedanput da bi se na kraju samo osjećala preplavljenom i iscrpljenom? Ponekad moj dan započinje s velikim oblakom obaveza koji se nadvija nad mojoj glavom i sam me pogled na njega umara i obeshrabruje. Tada ne znam odakle početi. Sada se samo prisjetim priče o bizonu “Griz po griz, zalogaj po zalogaj i tako možeš pojesti cijelog bizona.”