Biti nalik na Isusa znači postati bolji kršćanin kroz marljivo čitanje i primjenjivanje Biblije, uz nekoliko smjernica i naravno, uz pomoć Duha Svetog. Primjenjivanje učenja Svetog pisma je dvosmjerno. Prvo se morate riješiti poroka i svega što nije od Boga, zatim se morate “obući” u Krista, 1 prihvatiti kristolike osobine o kojima Biblija govori i početi živjeti na način koji će ojačati i razviti te vrline.
U svojoj knjizi Cultivating Christian Character (Razvijanje kršćanskog karaktera), 2 autor Michael Zigarelli opisuje intervjue s otprilike 5000 kršćana. Na osnovu rezultata zaključio je da određene odlike ili vrline pomažu pri rastu i razvoju kršćanskog karaktera te navodi tri osobine koje po njegovom mišljenju predstavljaju glavne građevne blokove u gradnji i razvoju kristolikosti:
Tri osobine najbolje objašnjavaju po čemu se karakterni kršćani razlikuju od prosječnih kršćana. Te osobine, ta tri temeljna stupa uspjeha su: zahvalnost, radosno življenje i Bog u središtu života. Kršćani koji su posijali ta tri sjemena u svoj život imaju daleko više mogućnosti za razvijanje kristolikog karaktera i lakše mogu vidjeti manifestaciju plodova Duha u svom životu. Temeljne, ali nedostižne kršćanske vrline kao ljubav, unutarnji mir, strpljenje, dobrota, širokogrudnost, vjernost, nježnost, samokontrola, suosjećanje i sposobnost opraštanja proizlaze iz korijena zahvalnosti, radosnog življenja i života u čijem je središtu Bog. 3
Zahvalnost je ključni dio rasta kristolikih ljudi, jer to je odlika koja pomaže stvoriti druge kristolike vrline, a pored toga ima i transformacijski učinak na naš karakter. Psihologija i metode za samopoboljšanje priznaju zdravstvene koristi zahvalnosti. Zahvalnost se općenito smatra kao temelj boljeg i sretnijeg života.
U Bibliji zahvalnost se temelji na načelu po kojem bi oni koji vjeruju u Boga trebali uvijek i na svakom mjestu biti zahvalni Bogu, svom Stvoritelju i Spasitelju. U Starom zavjetu se za davanje hvale ili zahvaljivanje koristila hebrejska riječ todah, koja je prevedena kao hvala, zahvalnost i davanje hvale ili zahvaljivanje. Ista se riječ koristi i dan danas, u suvremenom hebrejskom i znači “hvala.”
Novi zavjet je također prepun primjera u kojima se izražava zahvalnost Bogu, kao i uputa i savjeta da se to čini. Rečeno nam je da se zahvaljujemo Bogu na svemu 4 i u svakoj prilici. 5
Gajenje osjećaja zahvalnosti mijenja naš pogled na život i s vremenom stvara novi objektiv kroz koji gledamo na njega. Uskoro počinjemo vidjeti naša iskustva i sve što imamo u svijetlu Božje ljubavi i shvaćamo da naša situacija može biti puno gora, no nije. To ne znači da se ne trebamo potruditi i poboljšati svoj položaj nego da gledamo na njega sa zahvalnošću.
U biti zahvalnost je način razmišljanja, stav. Bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo možemo odlučiti gledati na stvari kroz objektiv zahvalnosti Bogu na Njegovoj ljubavi i skrbi, umjesto uspoređivanja s drugima ili gunđanja o sudbini koja nas je zadesila. Moramo usredotočiti naše misli na blagoslove, a ne na ono što nam nedostaje ili kako bi samo naš život bolji bio “da mi je samo….” Zahvalnost “uzrokuje” da želimo ono što imamo, da budemo zadovoljni sa situacijom u kojoj jesmo te da redovno zahvaljujemo Bogu na našim blagoslovima, bez obzira koliko oni veliki ili mali bili.
Teško je biti zahvalan kada se suočavamo s problemima, kada izgleda da život nema smisla ili da se Bog ne osvrće na naše molitve. No, stav zahvalnosti se ne temelji na događajima već u vjerovanju da nas Bog voli i uslišava naše molitve te da će uvijek biti nešto na čemu možemo biti zahvalni, čak i u najtežim situacijama.
Kako možemo njegovati stav zahvalnosti? Možemo na primjer napraviti listu stvari na kojima smo zahvalni. Vođenje dnevnika zahvalnosti pomaže nam da sagledamo svoje blagoslove te da se usredotočimo na njih. Učinimo li to s vremenom ćemo razviti pozitivan stav pun zahvalnosti. Svatko od nas ima stvari koje su dio svakodnevnog života na kojima možemo biti zahvalni, no rijetko odvojimo vrijeme da si to priznamo, da ih uočimo i prihvatimo, i zato se te stvari ne mogu svjesno registrirati u našem umu kao blagoslovi.
Nedavno sam počeo voditi jedan takav dnevnik i iznenadio sam se količinom stvari na kojima sam bio zahvalan, a na koje sam rijetko obraćao pozornost. Svakodnevno sam okružen blagoslovima, no nisam ih baš često zapažao – sve dok ih nisam počeo zapisivati. U drugu ruku rednovno dajem hvalu Bogu i to činim na jedan općenit način. Kroz vođenje dnevnika postao sam ne samo svjesniji određenih stvari nego i zahvalniji, naročito na onim stvarima koje sam uzimao zdravo za gotovo.
U relativno kratkom vremenu opazio sam promjenu u načinu na koji sam reagirao na stvari. Jučer sam na primjer doznao za jedan neočekivan račun koji sam trebao platiti. Isprva sam želio mrmljati, no onda sam se zaustavio i zahvalio Bogu da imam dovoljno novca da ga platim. Osjećao sam se mnogo bolje.
Postoje mnoge stvari u našim životima, velike i male za koje možemo reći da su Božji blagoslovi: naše vrline i talenti, ostvareni ciljevi, pružene prilike, zdravlje, dobar auto, hrana na stolu, tekuća i pitka voda itd. Potom imamo obitelj i prijatelje koji nas vole, i one koji su nam pomogli na jedan ili drugi način. Vođenjem dnevnika “treniramo” naš mozak da prepozna te stvari i naposljetku naš se stav mijenja, a zahvalnost postaje integralni dio nas. Tako postajemo više nalik Kristu.
Razmišljanje o siromašnima također može povećati našu zahvalnost. Kada se molimo za one koji imaju manje od nas prisjećamo se kako je težak život za neke ljude te nas to čini zahvalnim za ono što imamo. Kada se molimo za izbjeglice koji su morali ostaviti sve za sobom i riskirati svoje živote kako bi došli do nekog sigurnijeg mjesta stavljamo svoju situaciju u pravu perspektivu.
Naše razumijevanje ili referentni okvir postaje siromašna udovica, gladno dijete, besposleni otac, bolesna beba, ljudi koje je rat prognao iz svojih domova, siromašnih iz trećih zemalja koji žive bez struje ili tekuće vode. Redovno upražnjavanje molitve za te ljude je vježbanje koje prosvjetljuje naše osobno postojanje i kao rezultat toga možemo doživjeti nevjerojatnu seriju preokreta ili promjena u vlastitom životu. Zavist ustupa mjesto ispunjenju, a ogorčenost zadovoljstvu. Prigovaranje ustupa mjesto slavi. Katalizator svega je zahvalnost koje niče iz jasnijeg pogleda nastalog iz razmišljanja o siromašnima. 6
Mi kršćani posjedujemo krajnji blagoslov – spasenje, znanje da ćemo zauvijek živjeti s Bogom. Mi smo u odnosu s Tvorcem i održivačem svih stvari. Naš Bog je također i naš Otac i On točno zna što nam treba i obećao je da će se pobrinuti za nas. Bez obzira na okolnosti mi smo u Njegovoj prisutnosti. Zahvalnost nije naše prirodno stanje, no sve dok budemo radili na razvoju zahvalnosti u našem životu bit ćemo na putu ka većoj kristolikosti.
- Poslanica Rimljanima 13:14.↑
- Colorado Springs: Purposeful Design Publications, 2005↑
- Zigarelli, Cultivating Christian Character, 24(Razvijanje kršćanskog karaktera, 24).↑
- Prva poslanica Solunjanima 5:18.↑
- Poslanica Efežanima 5:20; Prva poslanica Solunjanima 5:16–18.↑
- Zigarelli, Cultivating Christian Character, 36 (Razvijanje kršćanskog karaktera, 36).↑