izreka “Tko voli mene – voli i mog psa” pretvorila se u stvarnost istog trena kada smo supruga i ja kupili štene. Osobno nikad nisam imao psa i Sophie nam je odmah prirasla za srce. Obožavali smo je, a i ona nas. Zapravo, njoj su svi bili dragi. Ne samo da pripada onoj hiperaktivnoj pasmini nego je i vrlo druželjubiva. Čim netko novi uđe u njezin svijet poželi mu dobrodošlicu mahanjem repa, a za sekundu ili dvije počne tako sumanuto mahati repom da joj se rep pretvori u propeler koji prijeti da će je svakog trena podignuti u zrak i odnijeti tko zna kuda. Ako uspije izmamiti pogled ili osmjeh razveseli se još više i čini sve kako bi se sprijateljila s vama. U tom trenutku postaje nam jasno tko je pasoljubac, a tko nije.
U ovom članku želim podijeliti s vama jednu pouku no prije nego što to učinim ispričat ću vam još jednu malu priču koju će svaki roditelj itekako dobro razumjeti. Kada su mi djeca bila mala ponašala su se kao i sva djeca – djetinjasto. Cmizdrili su i plakali zbog svake sitnice. Za stolom su se ponekad ponašali kao mali praščići. Ponekad bi pak popili više nego što su mogli progutati, bili su nespretni i šlampavi i sve bi im ispadalo iz ruku. Ponekad bi razbili stvari iz čiste znatiželje, a čim su odrasli počeli su iskušavati granice. Ja sam ih naravno unatoč svemu tome volio. Nervirali su me, a ponekad čak i izluđivali, no na kraju krajeva bili su samo djeca i sve je to bio dio života, učenja i sazrijevanja. A pored svega toga bili su i moja djeca. Ljutilo me pak kada bi drugi pokazali da im moja djeca idu na živce. “Voliš li me – voli moju djecu.”
U ovom kontekstu, veza između dva životna pravila za koja je Isus rekao da obuhvaćaju sva ostala – voli Boga i voli druge (Pogledajte Evanđelje po Mateju 22:37-39) postaje puno jasnija. “Voliš li Boga – voli one koje On voli”, a to su svi. Ako stvarno volimo Boga i vjerujemo da nas je stvorio po svojoj slici i prilici, kao što to Biblija kaže onda ćemo voljeti i poštivati sva ljudska bića, svo djelo ruku Njegovih i činit ćemo sve što je u našoj moći kako bismo ih razumjeli i prihvatili – njihove greške, mane, osobitosti, jednom riječju sve.
Ovaj broj Kontakta prvi je u seriji od devet časopisa koji će govoriti o plodovima duha (Poslanica Galaćanima 5:22,23), a govori o sveobuhvatnom i najvažnijem plodu – ljubavi.