Vječna nada

“A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući da nevolja vodi strpljivosti: a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi; nada se pak ne sramoti jer se Božja ljubav izli u naša srca Duhom Svetim, koji nam je dan” (Poslanica Rimljanima 5:3-5).

Ovo je jedan od mojih najomiljenijih redaka u Bibliji no dugo mi je trebalo da shvatim što je autor točno mislio kada je rekao da “pouzdanost stvara nadu.” Prethodne sam riječi razumjela no nije mi baš bilo jasno kako nam poteškoće koje oblikuju našu ličnost i karakter pomažu da živimo u nadi?

Cinik u meni zaključio je da su stvari najvjerojatnije u potpunosti drugačije. Uvidjela sam da će mi život ponekad poslati felširanu loptu i nikad nisam niti očekivala da će sve biti postelja od ruža. Nisam mislila da je to loša stvar no također nisam na to gledala kao na neku “nadu.”

Nedavno mi je sinulo da sam često površno shvaćala riječi kao: “Nadam se da ćemo sutra imati lijepo vrijeme.” “Nadam se da ćeš uspjeti…” U današnje vrijeme riječ nada ima skoro fatalistički prizvuk. Nadamo se određenom ishodu naročito kada ne možemo utjecati na njega te nam zapravo ništa drugo niti ne preostaje nego “nadati se”.

No apostol Pavao nije mislio na puste želje već na nadu u evanđelje. Nada o kojoj on govori je utemeljena na vjeri u Boga i Njegovom planu punom ljubavi za svakog od nas i za čovječanstvo u cijelosti. U pismu Hebrejima Pavao je napisao: “Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše koje ulazi u unutrašnjost iza zavjesa” (Poslanica Hebrejima 6:19). Kada se suočavamo s poteškoćama i crni se oblaci nadvijaju nad nebo našeg života nada u svojem najčišćem obliku sja jače i blistavije. Tako dakle oblikovanje našeg karaktera proizvodi nadu.

Onda se nećemo pokunjiti pred životnim problemima niti ćemo se preplašiti kada se neizvjesnost pojavi. Nada koja “nas ne sramoti” neće nas iznevjeriti. Zašto? Zato jer nam dolazi na krilima Božje ljubavi koja “se izlijeva u naša srca Duhom Svetim.” Iz te ljubavi rađa se vjera, nada i beskrajna ljubav. To je jedan savršeni krug, neprestana razmjena nade i povjerenja koje nam je Bog dao kako bi nas nosio kroz život, sve bliže i bliže Njemu.