Moja Aconcagua

Moj se otac priključio planinarsko alpinističkom klubu još kada sam bila mala. U njemu bi se nedjeljom okupljali ljudi iz cijelog Ria i zajedno išli na planinarenje. Čim je savladao osnove otac je na osvajanje obližnjih vrhova poveo i nas, svoju djecu kao i druge tinejdžere iz susjedstva. S vremenom došla sam do zaključka da je život kao planinski lanac i da svaki vrh u njemu treba osvojiti na drugačiji način.

Moj najmlađi sin, Mat boluje od poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (engl. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder – ADHD). Hiperaktivan je, teško se koncentrira, ima problema s pravilnim ponašanjem i razumijevanjem pravila. U drugu ruku, vrlo je nježan i brižan dječak i nevjerojatno se slaže s životinjama i malom djecom.

Uvijek sam mislila da ću budem li imala dijete s posebnim potrebama ili poteškoćama u učenju biti potištena ili ljuta na Boga, no kada sam prvi put čula liječničku dijagnozu osjećala sam samo duboku ljubav i suosjećanje. Držala sam Mata čvrsto u naručju i pomislila Ovo je naša prva planinu na koju ćemo se zajedno popeti. Bila sam blagoslovljena s dobrim prijateljima koji su mi pružili bezrezervnu podršku i pomogli mi da se što bolje upoznam s ovim poremećajem.

Tijekom godina povremeno bih upadala bih u krize i tada bih se zapitivala “zašto se to dogodilo baš nama?” no Bog me nije ni na trenutak napuštao i uvijek bi me iznova tješio i pokazivao mi koliko Mu Mat zapravo znači. Mat bi često bio tretiran kao vrlo važna osoba, kao onog puta kada smo išli posjetiti moju stariju kćerku i njenu obitelj koja živi u Čileu. Mat se tada sprijateljio s pilotom i cijelom posadom zrakoplova. Pošto smo kasnili sa uzlijetanjem proveo je puno vremena s njima pokušavajući komunicirati na “slomljenom” španjolskom i bio je vrlo uzbuđen i sretan kada ga je nešto kasnije pilot preko razglasa pozvao da posjeti njegovu kabinu.

U rano jutro zrakoplov je zaobišao planinu Aconcagua (6961 metara). Nikad do tada nisam vidjela toliko visoku planinu koju su čak i zrakoplovi morali oblijetati. Vrh je čudesno lijep, i okružen stotinama manjih planina, prekrivenim snježnim prekrivačem koji se blještao pod prvim jutarnjim zrakama sunca.

Život je prepun visokih planina, no može biti prekrasan kao Ande u zoru. Moj sin Mat je Aconcagua moga života. Iako nikada nije bilo lako svaki novi vrh za mene predstavlja novi izazov s kojim se s radošću suočavam.