Poznajem čovjekovo srce, dubinu očaja, obeshrabrenost i malodušje. Razumijem kada čovjek mora ostaviti voljenu osobu jer sam i sam morao napustiti svog Oca kako bih došao na zemlju, a potom sam morao ostaviti svoje voljene na zemlji kako bih se vratio svom Ocu.

Razumijem dubinu tuge i boli. Kriknuo sam od boli kada su mi klinovima probili dlanove i stopala. Poznajem osjećaj odbačenosti jer sam se i sam osjećao napuštenim i ostavljenim od strane svojih bližnjih, čak i vlastitog Oca, i u agoniji sam povikao na sav glas: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” 1

Poznajem dubinu straha, straha od suočavanja s budućnošću i tuge koju bi ona mogla donijeti. Razumijem dubinu osjećaja kada vas netko ostavi, jer su me dok bijah vođen u zatvor ostavili oni koji su me najviše voljeli. Znam kako boli kada te izda onaj kojeg voliš. I mene je izdao jedan od mojih prijatelja, i to s poljupcem.

Otac nije dopustio da me moja sudbina mimoiđe. Moji su bližnji pobjegli od mene kada sam ih najviše trebao, klinovi su probili moje dlanove i stopala, toliko su me bičevali i tukli da sam pomislio da me je moj Otac potpuno ostavio. Unatoč svemu ostvarena je velika pobjeda, obnova i spasenje!

Izgledao sam kao gubitnik dok su me bičevali, krunili trnovom krunom, i pribijali na križ, no povijest je bila promijenjena kao i cijela vječnost!

Kada život izgleda kao neki mračni tunel i ne možete vidjeti ni prsta pred sobom, znajte da su moje ruke obavijene oko vas kao što su ruke moga Oca bile obavijene oko mene. Molim vas, vjerujte mi kada dotaknete dno. Vjerujte mi kad vam se srce lomi, vjerujte mi u trenutku kada vam nešto treba jer će te i vi imati slavno uskrsnuće kao rezultat moje žrtve za vas.


  1. Evanđelje po Mateju 27:46