Bilo je vruće i sušno razdoblje. Prošao je već cijeli mjesec bez kapi kiše. Usjevi su se osušili i krave su prestale davati mlijeko. Potoci su također presušili, a mi smo kao i svi ostali poljoprivrednici na tom području bili na rubu bankrota.
Bila sam u kuhinji i spremala sam ručak. Odjednom sam opazila kako se moj šestogodišnji sin Billy odlučnim i brzim koracima uputio prema šumi. Vidjela sam mu samo leđa, a onda je nestao. Nakon nekoliko minuta već je trčao natrag.
Nastavila sam s poslom i nisam više obraćala pažnju na njega. S vremenom sam uočila da je još nekoliko puta otišao do šume. Uvijek je polagano i vrlo oprezno koračao prema šumi, a onda se trkom vraćao do kuće. Konačno, moja je znatiželja prevladala pa sam se oprezno iskrala iz kuće i uputila za njim, pazeći da me ne primijeti.
Šuljala sam se tiho. Put ga je vodio kroz grmove pune trnja. Grane su ga udarale po licu no nije se uopće obazirao na to. A onda sam ugledala zapanjujući prizor. Nekoliko velikih jelena i srna stajalo je pred njim. Skoro sam vrisnula da se makne kada je jedan ogroman mužjak s prekrasnim rogovima došao do njega. No, jelen mu nije prijetio. Nije se čak ni pomakao kada je Billy kleknuo pored njega. U tom sam trenutku ugledala malo lane koje je ležalo na zemlji. Bilo je žedno i iscrpljeno velikim vrućinama. S naporom je podiglo glavu i polizalo vodu koju je moj prekrasni dječak pažljivo donio u skupljenim ručicama.
Kada je završilo, Billy je skočio i otrčao do kuće. Slijedila sam ga. Otišao je do slavine koju smo nedavno zatvorili. Otvorio ju je i kleknuo pored nje kako bi uhvatio svaku kap vode. Sjetila sam se kako je nagrabusio prošlog tjedna jer se igrao s crijevom. Očitali smo mu bukvicu o štednji vode i bilo mi je jasno zašto nije pitao za pomoć.
Voda koja je ostala u cijevima odavno je istekla, i trebalo mu je dosta vremena da napuni ručice, svoju “čašu.” Kada ju je konačno napunio podigao se i okrenuo. Stajala sam točno ispred njega.
Oči su mu bile pune suza. “Ne trošim uzaludno vodu,” promucao je. S knedlom u grlu pružila sam mu čašu vode koju sam napunila u kuhinji. Zajedno smo odšetali do šume. Ponosno sam gledala svog sina kako daje vodu lanetu i spašava njegov život.
Dvije suze su mi se skotrljale niz lice, a onda je jedna počela stizati drugu. Podigla sam pogled i vidjela kako se na nebu skupljaju crni oblaci. U daljini se čula grmljavina, a onda se nebo otvorilo i jedva smo izbjegli obilan pljusak koji se odjednom obrušio na nas.
Neki bi rekli da je sve to bila samo slučajnost i da je kad tad trebalo kišiti. Ne znam, ne mogu raspravljati o tome. Mogu samo reći da je kiša koja je pala toga dana spasila našu farmu, kao što su djela ljubavi malog dječaka spasila jedan život.