I kršćani imaju problema i vjera u Boga ne pruža savršeni život, život bez svojih izazova i poteškoća. I mi imamo obiteljskih kriza, strahova, neizvjesnosti, financijskih poteškoća no mi koji poznajemo Gospoda možemo se osloniti na Njegova obećanja koja nam pomažu prevazići sve te poteškoće.
Danas bih sa vama željela podijeliti nekoliko stvari koje su mi pomogle da ne odustanem kada mi je bilo najteže. Ove su stvari dio moje liste za preživljavanje.
Prvo se podsjetim da nisam sama u svojoj nevolji. Kažu da nevolja jača i razvija karakter i da je to načelo osnova duhovnog rasta. Svi oni koji su učinili velike stvari za Boga i čovječanstvo naišli su na teškoće i morali su svladati sve vrste prepreka. Život ih je isklesao i oblikovao, a i stvorio velikane od njih.
Uzmite na primjer Josipa, jednog od onih ljudi čiji se karakter i potencijal doslovce kovao u vatri i krvi. (Knjiga Postanka 37-46) William Secker (umro otprilike 1681.) svećenik Engleske crkve i pisac duhovnih tema je rekao: “Da Josip nije bio egipatski zatvorenik nikad ne bi postao egipatski guverner. Željezni lanci oko njegovih nogu donijeli su mu zlatne lance oko njegovog vrata.”
Kada mi je teško molim se za povećanje vjere i to mi pomaže da se nastavim boriti. Znam da Bog uvijek zadovoljava gladno srce i u Njegovoj riječi postoje primjeri sličnih molitvi. “Odmah povika dječakov otac sa suzama: Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!” (Evanđelje po Marku 9:24) Jednom su zgodom pak apostoli zamolili Isusa da umnoži njihovu vjeru. (Evanđelje po Luki 17:5)
Kada sam preslaba da se molim za samu sebe zamolim druge da se mole za mene. Kada mi je teško zahvalna sam da postoje prijatelji koji će me podržati u molitvi, ljudi kojima se mogu obratiti i koji će mi podariti svoje vrijeme i ljubav te će zamoliti Boga da me tjelesno i duhovno ojača.
Sljedeće, prisjetim se kako mi je Bog pomogao u prošlosti. Nikad me nije iznevjerio i uvijek me je proveo kroz oluju do mjesta na kojem sam našla svoj mir. Kada usmjerim svoje misli prema svemu što je On već učinio za mene ispunim se vjerom i snagom da se suočim s budućnošću. Iz vlastitog iskustva znam da bez obzira koliko sumorno neka situacija bila Bog je u stanju učiniti čudo jer On nikada nije ograničen okolnostima.
Ohrabrena sam i svjedočanstvima drugih kojima je Bog pomogao. Spoznaja da ih Bog nije iznevjerio kada im je bio najpotrebniji ispunjava moje srce mirom i uvjerenjem da će onda sigurno pomoći i meni.
Pored toga pokušam se usredotočiti na budućnost i da će jednoga dana sve biti bolje. Znam da se Bog brine za mene te da će nagraditi moju vjeru u Njega.
To me podsjeća na priču o jednom ocu i njegovoj kćeri. “Tata, tako bih željela imati kućicu za lutke” reče mu ona jednoga dana. Otac je na to samo kratko kimnuo glavom i rekao: “Dobro, napravit ću ti jednu” i vratio se čitanju svoje knjige. Malo kasnije pogledao je kroz prozor i ugledao svoju djevojčicu kako iznosi sve svoje lutke i igračke u vrt. Pozvao je suprugu i upitao je što se to događa.
“Obećao si da ćeš joj napraviti kućicu i ona se priprema za to.”
“Kao da me grom udario,” otac je kasnije pričao. “Odbacio sam knjigu, otrčao u radionicu i bacio se na posao. Nisam joj napravio kućicu za lutke jer sam to stvarno želio niti zbog toga jer je zaslužila već zato jer sam joj obećao. Ona mi je povjerovala i krenula činiti što je mogla. Jednostavno je nisam mogao iznevjeriti. Njena vjera u očevu riječ obvezala me je da je ne razočaram.”
Isto se tako i naš Nebeski otac odnosi prema nama – Svojoj djeci. Bog uvijek ispunjava Svoja obećanja, neka odmah neka kasnije, po Svom rasporedu i cilju.
To su samo od nekih stvari koje mi pomažu kada jedva držim glavu iznad vode i na rubu sam panike. Primjena tih načela u svakodnevnom životu (makar samo i u mislima) aktivira moju vjeru i ono što je do tada bila teoretska vjera pretvara se u živu vjeru.