Postoji jedna stara priča o dva susjeda koja su zasadila slične voćnjake. Jedan je svakodnevno zalijevao svoje biljke, dok ih je drugi zalijevao svakih nekoliko dana. A onda je jednoga dana zemlju pogodila velika suša i voćke onog prvog su uvenule, dok su voćke onog drugog nastavila da rastu. Pošto nisu često dobivale vodu, korijeni su im rasli u duljinu (dubinu) tražeći  vlagu.

Sjećam se kada sam i sama morala kopati duboko kako bi došla do skrivenih voda. Naša je obitelj živjela u pograničnom gradiću uz granicu Brazila i Argentine. Posao je cvjetao, i nakon nekog vremena preselili smo se u lijepu kuću s velikom okućnicom, koju smo preuredili u nogometno igralište za naše dječake. A onda je moj suprug iznenada dobio moždani udar i nakon tri tjedna provedena na odjelu za intenzivnu njegu preminuo. Moj cijeli svijet se raspao u komadiće.

Onaj koji nikad nije izgubio nekog svog bližnjeg ne može ni zamisliti kako sam se osjećala nakon smrti svog supruga. Kao da mi je netko otrgnuo ruku ili nogu. Često sam ga sanjala ili bih ga ponekad vidjela u nekom od prolaznika na cesti, iako sam bila svjesna da je to nemoguće jer ga je Isus već uzeo k sebi.

Moja vjera u raj i zagrobni život te da ću jednog dana biti ponovno s njim pomogla mi je da nastavim sa životom. Duboki korijeni vjere govorili su mi da me Bog nikada neće napustiti,  1 te su mi dali snagu da se suočim s novim životnim izazovima .

Danas, uživam u svojim unucima i smatram se jako sretnom i blagoslovljenom osobom. Kada nevolje zakucaju na moja vrata prisjetim se kako me Bog nije razočarao tijekom najtežeg razdoblja mog života već mi je dao snagu da nastavim dalje. Moja izvor za snabdijevanje dolazi iz stihova iz Poslanice Filipljanima 4:6,7 koje držim iznad svog radnog stola:

“Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvalom, iznosite Bogu svoje potrebe! I Božji mir, koji nadilazi svaki um, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu.”


  1. Poslanica Hebrejima 13:5.