Nekada sam imao svoju vlastitu definiciju trpljenja i strpljivosti. Za mene trpljenje je bilo “podnošenje nečeg” dok strpljenje pak nije ništa podnosilo. Jedna je riječ govorila “Samo da toga nije bilo, da se to nije dogodilo i sl.” dok je druga govorila “E, samo kad bih to imao, kad bi se to dogodilo i sl.” No, čini mi se da nije to to te da tu ima puno toga više.
Kada sam pogledao izvornu grčku riječ μακροθυμέω (fonetski, makrothumia), koju su u nekim prijevodima preveli kao “dugo trpi” uvidio sam da postoji i drugi aspekt. Makro znači dug i thumia znači narav, ćud, temperament, što je za mene bilo pravo otkrivenje. Tako da iz toga proizlazi da bi precizniji prijevod riječi makrothumia bio “netko s dugim fitiljem ili strpljiv” što je oprečno onome s kratkim fitiljem ili “što na umu to na drumu”.
Kad mi se šurjak jednom prigodom vratio s jedne konferencije rekao mi je da „iznenadni napadi bijesa ili agresivni ispadi“ sada imaju znanstveno ime – IED (“intermittent explosive disorder” odnosno “isprekidani eksplozivni napad.”) Ako se erupcija bijesa sada smatra mentalnim poremećajem onda bi po toj nekoj logici strpljenje trebalo biti znak mentalnog zdravlja ili blagostanja. Jedan od govornika na konferenciji naglasio je da IED danas dostiže alarmantne razmjere i mogu reći da moje nedavno, na jedan način komično iskustvo podupire ovu tvrdnju.
Prije neki dan smo žena i ja šetali gradom kada je odjednom otmjena, srednjovječna dama iza nas počela psovati kao kočijaš. Navodno ju je naljutio stariji gospodin koji se vozio biciklom po pješačkoj stazi. Šokirao me je njezin izljev gnjeva koji nikako nije pristajao njenom elegantnom načinu oblačenja.
Živimo u priobalnom gradiću u kojem tijekom ljetnih mjeseci broj stanovnika poraste. To je dobro za ekonomiju mjesne zajednice no s druge strane dolazi do veće gužve u prometu, poskupljenja hrane, a za vrijeme turističke sezone poremete se i još neki aspekti ovog inače mirnog mjesta. Tijekom tog vremenskog razdoblja, mi mještani, treniramo strpljivost.
U poslanici Kološanima sveti Pavao navodi neke od vrlina koje bi kršćani po njemu trebali razvijati i trpljenje je jedna od njih. “Obucite se dakle kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u srdačno milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost. Podnosite jedni druge i praštajte…kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi. A povrh svega toga imajte ljubav koja je veza savršenstva.” – ljubav je ljepilo koje drži sve zajedno u jednoj cjelini. – “Neka Kristov mir vlada u vašim srcima, na koji ste i pozvani u jednome tijelu. Budite zahvalni!” Poslanica Kološanima 3:12-15
To su Bogom nadahnute riječi i tu se nema više što dodati.