Za nas, sljedbenike Isusa osjećaj zahvalnosti trebao bi biti uobičajena reakcija, naročito ako uzmemo u obzir da nas je Isus otkupio i spasio kako ne bismo zauvijek bili odvojeni od Boga. To bi nas trebalo oživjeti i oraspoložiti. Trebamo shvatiti da su sve one “nesavršene” stvari iz našeg života jednostavno beznačajne. No, osobno često težim nezahvalnim reakcijama i stavovima, jer, hm… promet, gužva, strest, premalo ovoga, previše onoga i tako unedogled. Znate i sami kako to već ide.

Svjesna sam da ako uzmemo u obzir “veliku sliku” svakodnevne sitnice i nisu tako važne, a ja želim imati radost u svom srcu. Dopustite mi da ovdje, s vama podijelim tri osobna područja na koje sam se odlučila usredotočiti kako bi moje reakcije postale pozitivnije, a s njima naravno i moji stavovi.

Budite zahvalni i na najmanjim sitnicama

Učim se zamijetiti čak i najmanje stvari koje me usrećuju i lista je beskrajna: Izlazak i zalazak sunca, dobra kava, svježi jutarnji zrak, dječji smijeh, snažne ruke moga supruga, dobra knjiga, moj jastuk….. Otkrila sam da je jako dobro za mene da imam listu malih radosti u glavi jer će upravo one poslužiti kao branik i ublažiti teže životne udarce.

Nemojte inzistirati na određenom rezultatu

E, ovo je teško! Ponekad svim srcem vjerujem u određeni rezultat, no postoje stvari na koje ne mogu utjecati. Nije mi nimalo lako reći da ću biti zadovoljna s ovim ili onim rezultatom jer tko je na kraju krajeva “zadovoljan” s lošim nalazima ili odbijenicom? No, naučila sam da zahvalnost ne bi trebala biti temeljena na rezultatu, već na činjenici da je Bog dobar. Uvijek.Čak i onda kada mi je Njegova dobrota potpuno neshvatljiva.

Uzdajte se u Božju dobrotu dovijeka

Koliko sam se samo brinula? Koliko sam se puta nalazila u škripcu? Kolike prepreke sam ostavila za sobom i evo, tu sam i dobro sam. Nijedna me teškoća nije uništila. Nikad nisam bila negdje gdje me Njegova ljubav nije uspjela pronaći. Kao što je Pavao rekao: “Strpljivost vodi pouzdanosti, a pouzdanost nadi.” 1 Kada zastanem i prisjetim se Božje dobrote srce mi se ispuni tom istinom i moj stav prema životu opet postaje pozitivan i pun zahvalnosti.

Isusa, davatelja nade možete pozvati sada, da bude zauvijek s vama. Jednostavno mu recite:

Dragi Isuse, vjerujem u Tebe i otvaram ti vrata svog života. Molim Te, pomozi mi da Te volim i postanem sretnija osoba puna zahvalnosti.


  1. Poslanica Rimljanima 5:4