U našoj seriji o plodovima Duha došli smo do osmog ploda koji se u izvornom grčkom naziva prautes. Ovu je riječ naročito teško prevesti. U svom komentaru o Poslanici Galaćanima 5:23 škotski teolog William Barclay (1907.-1978.) odlazi toliko daleko da je opisuje kao “najtežu prevodivu riječ u Novom zavjetu.” Na engleski je jezik ponekad prevedena kao meekness (pokornost, poniznost), a ponekad kao gentleness (nježnost ili blagost).
Radeći na ovom broju napravio sam listu osobnih definicija ovog načela:
Pokornost Bogu: Isus je savršeni primjer čovjeka koji se potpuno posvetio izvršavanju Božje volje, bez obzira na cijenu. Čak i kada se suočavao s hapšenjem i pogubljenjem rekao je Svom Ocu: “Ali ne kako ja hoću nego kako ti hoćeš.” (Evanđelje po Mateju 26:39b)
Pokornost znači misliti manje o vlastitim, a više o Božjim željama.
Spremnost za učenje: Ako je talijanski fizičar, matematičar, astronom i filozof Galileo Galilei (1564.-1642.) mogao reći: “Nikad nisam sreo čovjeka toliko neukog da od njega nisam imao što naučiti,” koliko tek onda ja osobno imam za naučiti.
Poniznost znači ne misliti da sam bolji i pametniji od drugih te da nemam što naučiti od njih.
Obzirnost: Kada su Mojsijeva braća i sestre napali njegov položaj vođe izraelskog naroda Mojsije im nije uzvratio istom mjerom. Bio je blag, nježan i ponizan prema njima te je Bogu povjerio cijelu tu situaciju. Kada ga je Bog opravdao i oslobodio, mislio je samo na Mirijam i što će joj se dogoditi te je usrdno molio Boga da joj oprosti i da je izliječi. (Knjiga Brojeva 12:1-16)
Obzirnost (blagost, poniznost, nježnost) nije sebična. Nikad ne misli o sebi i uvijek je ljubazna i uljudna.
Srdžba izazvana nepravdom: Aristotel definira prautes kao savršenu protutežu između bezrazložne srdžbe ili ljutnje i potpunog nedostatka ljutnje.
Poniznost nikada ne mrzi, no nije niti kilava. Poniznost je srditi se u pravo vrijeme, u pravoj mjeri, s pravim razlogom.
U ovom ćete broju naći članke o svim ovim aspektima poniznosti (pokornosti, nježnosti ili blagosti).