“Tko kaže da voli Isusa” stihovi su melodične pjesmice iz omiljenog dječjeg kršćanskog crtića moje kćerke “treba biti nalik Njemu. Pričaj i budi kao On, u svemu što radiš ti.” Mi, kršćani često čujemo ovakve i slične savjete. Nekima od nas to znači da moramo živjeti po određenim pravilima ili da moramo donijeti određene odluke koje zapravo ne možemo ispuniti, što nas na kraju odvodi do obeshrabrenja i očaja.
Za mene osobno “šetnja s Bogom” znači mnogo više od same poslušnosti prema Njemu i Njegovim zapovijedima. Moram priznati i to da šetnja i nije moja omiljena aktivnost, a i kada se šetam, nije mi baš svejedno s kim sam.
Šetnjom Edenskim vrtom s Adamom (Pogledajte Knjigu Postanka 3:8) Bog nam je jasno i glasno dao do znanja da se želi družiti s nama te da želi da je naš međusoban odnos prisan, pun razumijevanja i ljubavi. Bog je šetao s Adamom, a kasnije i s Henokom (Knjiga Postanka 5:24) jer su bili Njegovi prijatelji. Iz istog razloga Bog želi šetati sa svakim od nas. Svi smo mi naime Njegovi prijatelji.
Šetnja s Bogom ne jamči bezbrižan život. Biti Božji prijatelj ponekad donosi ushićenost i uzbuđenje, dok u drugim prilikama ne “osjećamo” puno toga. Također ćemo prije ili kasnije iskusiti i razdoblja udaljenosti od Njega. Osjećaji su prolazni i često se mijenjaju, no Bog je postojan i uvijek isti. On je uvijek pored nas čak i onda kada smo mi daleko od Njega.
Potrudimo li se ići Isusovim stopama bez obzira na naša raspoloženja ili mane, otkrićemo blagoslove koji dolaze kada se ponašamo kao On. Tada ćemo iz iskustva moći reći, baš kao što je i kralj David rekao:”A meni je dobro biti u Božjoj blizini!” (Psalam 73:28)