Kao tinejdžerka mislila sam da sve znam. Bila sam vrlo nesigurna no imala sam svoje mišljenje o svemu i teško me je bilo razuvjeriti. Sigurno me nije bilo lako odgojiti, a najvjerojatnije nije bilo jednostavno niti živjeti sa mnom tijekom tih tinejdžerskih godina. Jadni moji roditelji. Nije mi se sviđalo da su bili strožiji od roditelja nekih mojih prijatelja te sam se otuđila od njih, kao što to mnogi tinejdžeri rade. Bila sam uvjerena da me roditelji ne razumiju, i bila sam u pravu. Nisu me razumjeli. Razlikovala sam se od ostale djece. Bila sam vrlo podozriva i uvijek sam postavljala pitanja. Bilo mi je teško držati se pravila. Međutim, iako sam izvana izgledala tvrdo, duboko u svom srcu željela sam pronaći nekoga tko bi me stvarno mogao razumjeti.
Jednom sam se našla na nekom skupu na kojem sam bila jedina tinejdžerka. I dok su odrasli razgovarali u malim grupicama sjedila sam sama u kutu i promatrala ostale. Odjednom mi je pristupila jedna žena i počela razgovarati sa mnom. Joy je bila vrlo prijazna. Nakon nekog vremena otvorila sam svoju dušu i rekla joj sve o svojim problemima. Očekivala sam da će mi održati pridiku, no samo me je slušala. Osjetila sam da joj je iskreno stalo do mene te da me stvarno želi upoznati. Uopće mi nije upadala u riječ niti je pokušavala promijeniti moje stavove. Jednostavno me je pokušala razumjeti.
Taj je razgovor označio početak sedmogodišnjeg prijateljstva koje je imalo svojih uspona i padova, i koje je trajalo sve do kraja njenog života. Ponekad bismo otišle u dugu šetnju i pisale bi jedna drugoj duga pisma, jer neke je stvari naime bilo lakše podijeliti na papiru. Čak i kada se je odselila dosta daleko ostale smo u vezi. Često smo se čule telefonom i redovito smo se dopisivale. Iako je tijekom tih sedam godina Joy bila krhkog zdravlja i mogla je umrijeti u svakom trenutku nikad se nije žalila. Uvijek je bila razgovorljiva i uvijek je nastojala pomoći drugima.
Od nje sam naučila nešto vrlo važno, a to je da trebam biti zadovoljna sa samom sobom. Također mi je pokazala da je važno razumjeti ljude i ne procjenjivati ih po vanjskom izgledu niti po izgovorenim riječima već ih treba prihvatiti onakve kakvi jesu i pokazati im bezuvjetnu ljubav. Iako smo naizgled svi različiti, svi smo samo ljudi od krvi i mesa i svima nam je potrebna ljubav i razumijevanje. Kada netko vidi našu potrebu i ispuni je, mi procvjetamo.