Prije nekoliko godina doživio sam tešku saobraćajnu nesreću, i to tik prije Božića, u kojoj sam skoro izgubio život. Pretrpio sam povredu kičmene (leđne) moždine i teško su mi nastradal kralješci. Došlo je do paraplegije i ostao sam oduzet od prsa naprema dolje i prikovan za invalidska kolica.
Nitko te ne može pripremiti za nešto takvo, naročito kada stalno moraš ovisiti o drugima. Odjednom, stvari koje si cijelog života uzimao zdravo za gotovo kao naprimjer ustajanje iz kreveta, odlazak u kupatilo i toalet nisu više bile moguće jer ti tijelo jednostavno ne želi funkcionirati. Glavom ti prolazi mnoštvo pitanja, a dušu ti ispunjavaju strah, sumnja i tjeskoba. Sve je izgledalo kao noćna mora, neki loš san iz kojeg sam se što prije želio probuditi.
Obitelj i prijatelji su me ohrabrivali i poticali, no ostati pozitivan i nastaviti sa životom bješe moj izbor, odluka koju nitko drugi nije mogao donijeti umjesto mene. Svakodnevno sam se suočavao s teškim izborom i iz svega što sam iskusio mogu reći da je moguće nastaviti i unatoč svemu i dalje loviti svoje snove.
Teško je nositi se s razočaranjem, no kome se čovjek može obratiti ako se suoči s nečim što niti čovjek niti novac ne mogu riješiti? Nisam imao izlaza i morao sam zamoliti Boga da mi pomogne. Prijateljica mi je dala Bibliju i rekla mi da ću u njoj naći odgovore koje tražim.
“Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu,” pročitao sam, “i sve će vam se to dodati.” 1 Odlučio sam ispuniti svoj dio pogodbe, a Bog je održao svoju riječ i ispunio svoj dio pogodbe. Naučio sam da Njega ne iznenađuju naše boli i vrijeme u tami već strpljivo i tiho čeka da Mu se obratimo za pomoć kako bi istjerao mrak iz našeg života. Jedno je biti kršćanin, a sasvim drugo je poznavati Krista.
Bog mi je pokazao da mu je isto toliko stalo do stanja moje duše koliko mu je bilo stalo do stanja moga paraliziranog tijela. Prije moje nesreće stvari ovog svijeta lako su zaokupljale moju pažnju te sam u njima pronalazio sreću i sigurnost. Sada pak znam da se ništa ne može usporediti s Isusovom ljubavlju koja me u potpunosti ispunjava, zadovoljava i tješi.
Isus će izliječiti rane i bolesti duše naše i posijat će sjeme nade čak i u najtežim okolnostima, a Njegova će svjetlost zasjati i u najvećoj tami. “Bog nam je utočište i zaštita, najvjerniji pomoćnik u nevoljama.” 2