Prošlo je već tri godine otkako su odlučili slijediti Isusa. Svaki od njih je imao svoju priču. Isus je za Natanaela rekao: “Evo pravoga Izraelca u kojem nema lukavstva!” (Evanđelje po Ivanu 1:47) Petar i njegov brat Andrija čuli su riječi dok su bacali mreže u more. “Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi.” (Evanđelje po Marku 1:17) Matej je pak sjedio u carinarnici kada mu se Isus obratio. Godine koje su potom slijedile bile su najuzbudljivije i najintenzivnije godine njihova života. Nikad nisu sreli nekoga poput Isusa. Bio je zaista nevjerojatan. Duboko su ga voljeli i poštovali.
Svjedočili su mnogim nevjerojatnim stvarima – čudesnim ozdravljenjima, istjerivanju demona (Pogledajte Evanđelje po Mateju 4:23,24), hranjenju tisuće ljudi sa samo sedam štruca kruha i nekoliko riba. (Pogledajte Evanđelje po Mateju 14: 14-21 i 15:32-38) Jednom je sprovod išao cestom i Gospodar je ganut ožalošćenom majkom zaustavio povorku, dodirnuo mrtvački sanduk i mladić se ustao iz mrtvih (Pogledajte Evanđelje po Luki 7:11-16). I to nije bio jedini puta da je Isus oživio mrtvaca. Jednom je ušao u sobu u kojoj je ležala mrtva djevojčica, a kada je napustio sobu bila je živa (Evanđelje po Marku 5:35-42). Nakon što je Lazar već četiri dana ležao mrtav, Isus ga je oživio i pozvao da izađe iz grobnice. (Pogledajte Evanđelje po Ivanu 11:38-44)
Isus bi ponekad ispričao doista pronicave priče, priče koje su imale dublje značenje i koje su otkrivale velike istine onima čiji su umovi i srca bili dovoljno otvoreni da bi ih mogli razumjeti. (Evanđelje po Mateju 13:10-13) Ponekad bi pak podučavao velike skupine ljudi koji su ga željeli čuti, a jednom zgodom ga je takova jedna skupina umalo prisilila da im postane kralj. (Pogledajte Evanđelje po Ivanu 6:15) Drugi put je odveo svoje najbliže učenike na tiho mjesto kako bi se odmorili i kako bi ih potom mogao osobno poučiti nekim stvarima. (Evanđelje po Ivanu 6:3)
Bili su to zaista uzbudljivi dani.
Naravno, nije svaki dan bio uzbudljiv i pun čuda. Isusovi vjerski neprijatelji su se ponekad suprotstavljali Njegovom učenju te su ga neprestano izazivali, no Njegovi su odgovori uvijek bili puni mudrosti, snage i nadasve ljubavi. (Evanđelje po Luki 20:20) Iz Njega je uvijek zračila dobrota, ljubav i suosjećanje.
S vremenom je oporba ojačala i Njegovi su neprijatelji bili odlučni u nakani da ga zaustave. U međuvremenu je jednoga dana poveća skupina ljudi iz Jeruzalema kojoj se pridružilo tisuće hodočasnika blagdana beskvasnih kruhova (Pashe) srela Isusa izvan gradskih zidina, uzvikujući “Hosana Davidovu sinu!” i mašući maslinovim i palminim granama. (Evanđelje po Mateju 21:6-9) Njegovi vjerski neprijatelji nisu se usudili taknuti ga zbog Njegove omiljenosti u narodu te nisu željeli niti da se civilne vlasti umiješaju jer bi im to narušilo njihov ugled i položaj u društvu. (Evanđelje po Ivanu11:47,48)
To su bili nevjerojatni i čudesni dani puni nade, uzbuđenja, lekcija i ljubavi. Njegovi su sljedbenici najvjerojatnije očekivali da će se stvari nastaviti u tom tonu.
No odjednom se sve promijenilo. Isusa su uhitili i nakon manje od dvadeset i četiri sata i pogubili i to kao najobičnijeg zlikovca. Njihovi su se snovi raspali u tisuće komadića. Čovjek kojeg su toliko voljeli je nestao, a s njim i život koji su živjeli posljednje tri godine. Budućnost o kojoj je govorio nije se pretvorila u javu. Bio je mrtav.
Tužni, zbunjeni i preplašeni sakrili su se u sobi i zaključali vrata za sobom. Kako se iznenada sve završilo. Rad u kojem su sudjelovali, ljubav koju su s vremenom tako dobro upoznali. U treptaju oka sve se promijenilo. Budućnost je izgledala sumorno.
U rano jutro, trećeg dana nakon Njegova pogubljenja, neke su Njegove sljedbenice odlučile posjetiti Njegov grob, no Njegovo tijelo više nije bilo tamo. Kada su to rekle drugim učenicima, jedino su ih Petar i Ivan ozbiljno shvatili. Smjesta su otrčali do grobnice kako bi se i sami uvjerili u njihove tvrdnje. U otvorenom grobu nije bilo Isusova tijela! Nisu imali pojma što se dogodilo, no Isus je jednostavno iščeznuo. (Pogledajte Evanđelje po Luki 23:55, 56; 24:1-11; Evanđelje po Ivanu 20:3-9)
A onda se Isus kao iz vedra neba stvorio u sredini sobe u kojoj su se skrivali. Čovjek kojeg su voljeli i slijedili, čovjek koji je brutalno mučen i ubijen opet je stajao ispred njih. (Pogledajte Evanđelje po Ivanu 20:19, 20)
Bio je živ!
Ustao je iz mrtvih i vratio im se. Njegovo je prisustvo promijenilo sve. Iako je bio pogubljen kao zločinac činjenica da je stajao ispred njih potvrdila je sve Njegove riječi. Rekao im je da je On “uskrsnuće i život” (Evanđelje po Ivanu 11:25) te da će biti ubijen no da će se nakon tri dana podići iz mrtvih (Pogledajte Evanđelje po Marku 8:32; Evanđelje po Ivanu 2:19-21). Stajao je ispred njih i istinitost tih riječi sada je postala očigledna. Njegova je prisutnost u potpunosti promijenila kontekst prethodnih dana i znali su da nisu bili obmanuti. Božji plan ipak nije propao.
Četrdeset dana kasnije Isus se uzdigao u Nebo. Njegovo tijelo nije više bilo s njima, no Duh Sveti je poslan da bude u njima – trajna nazočnost koja će ih voditi u istini, ljubavi i dijeljenju svega što ih je On naučio i svega čemu su svjedočili tijekom zajedničkog druženja (Pogledajte Djela apostolska 2:1-4; Evanđelje po Mateju 28:19).
Završili su se prekrasni dani zajedničkog života i rada, a počeli su dani širenja Radosne vijesti i svjedočenja drugima o Njegovoj ljubavi. Činjenica da je bio živ ulila im je snagu da prekorače granice unutar kojih su se do tada nalazili, zaborave prošlost i posvete svoje živote širenju Njegove ljubavi i spasenja. Iako im je trebalo vremena da se priviknu na novi život učinili su što im je On zapovjedio – posjetili su različite gradove i zemlje, upoznali nove ljude, sklopili nova prijateljstva i pomogli mnogima da Ga prime u svoja srca.
Osnivali su vjerske zajednice, prenosili znanje koje im je On prenio, ispunjavali zadatke koje im je zadao, iz dana u dan, srce po srce, godinu za godinom. Suočavali su se s poteškoćama, nevoljama i proganjanjima no nisu odustajali čak ni po cijenu vlastitog života. Svojom su predanošću ostavili neizbrisiv trag u društvu u kojem su živjeli te su obilježili svijet za vijeke vjekova.
Iako su se stvari promijenile i Isus više nije bio tjelesno s njima, još uvijek je činio čuda. Podizao je mrtve, davao nevjerojatne odgovore, pokazivao je ljubav, suosjećanje i milost, donosio je Radosnu vijest o spasenju. Jedina je razlika bila u tome što to više nije osobno činio. Bio je u njima i djelovao je kroz njih, a na taj način djeluje i dan danas.
Uskrs je proslava blagdana Isusovog uskrsnuća, svjedočanstvo Isusove pobjede nad smrću, paklom i Sotonom. Isus je otkupio sve naše grijehe. Živio je, volio i umro za svakog od nas i danas je s nama u duhu isto kao što je bio sa svojim prvim učenicima prije skoro dvije tisuće godina.
Njegovi su učenici nakratko očajavali, tik nakon Njegovog raspeća no ta kriza nije dugo trajala. Smetenost, strah i neizvjesnost nestali su čim su shvatili da je živ i da su Njegova ljubav, istina, suosjećanje, riječi i moć još uvijek bili s njima iako su se fizičke okolnosti promijenile.
Bez obzira na okolnosti koje nas okružuju, situacije u kojima se nalazili, jesmo li u našem rodnom mjestu ili daleko od kuće u nekoj stranoj zemlji On je s nama i djelovat će kroz nas onoliko koliko mu to dopustimo. Pokažimo drugima da je Isus živ tako da vide Njegov duh u nama, čuju Njegove riječi kroz naše riječi i iskuse Njegovu dobrotu kroz naša dobra djela, suosjećanje i empatiju. Pokažimo im da On živi čak i u današnjem zamršenom svijetu tako da im pomognemo uspostaviti vezu s Njim.