Prispodoba o izgubljenom i sinu najvjerojatnije je jedna od poznatijih Isusovih prispodoba. 1 Ona govori o mladom čovjeku koji napušta rodni dom, o njegovom lutanju i pokajanju zbog loših odluka u životu i povratku svom voljenom ocu koji razmetnog sina prima natrag otvorenih ruku. Priča je ne samo prepričana nebrojno puta, nego je i opisana u knjigama, otplesana u baletima pa čak i otpjevana u pjesmi Rolling Stonesa na albumu Beggar’s Banquet. To je priča o ljudskosti koja prevazilazi granice nacionalnosti, rase, mjesta i stoljeća, priča koja ima svoj smisao i s kojom se možemo poistovjetiti čak i dan danas baš kao što smo to mogli prije dvije tisuće godina.

Ovo je umnogome priča o odlukama. Sudbonosna odluka mladića da napusti roditeljski dom, protraći svoj život i nasljedstvo, a zatim slijedi niz mudrijih i boljih odluka, kada dolazi k sebi i odlučuje se vratiti kući.

Otac je također morao donijeti neke odluke. Da li prihvatiti sina otvorenih ruku ili ga pak ukoriti i kazniti? Ovaj dio usporedbe sadrži u sebi detalj koji često ostaje neprimijećen.

Zamislite scenu: mladić, ispijen i mršav, sav u dronjcima, neobrijan, prljav i zapušten kao neki beskućnik. Otac, sav u suzama od radosti grli svog sina. No, trenutak u kojem otac otvara svoje srce kako bi zaželio sinu dobrodošlicu ne izgleda onako kakvog ga mi to često zamišljamo, s uplakanim sinom koji na koljenima moli za oproštaj. Ne, taj se odlučujući trenutak pojavljuje ranije:

“Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu u susret, pade mu oko vrata i poljubi ga.” 2

Do tada njegov sin nije progovorio ni riječi, no otac koji je sigurno očajavao i tugovao mjesecima ili pak godinama nije oklijevao. Zapravo, nije ni čekao da mu sin dođe do kuće već mu je otrčao u susret.

Ovo je slika Božje bezuvjetne ljubavi. Bog ne čeka dok ne izgovorimo savršene riječi. Njega ne zanima naše očajno stanje, koliko smo bijedni i nesretni ili koliko nas je pak život istrošio, niti čeka dok se ne dovedemo u red. On nas ne kori za greške koje smo napravili ili pak za loše odluke koje smo donijeli. Onog trenutka kada Mu se okrenemo prima nas širom otvorenih ruku i oprašta nam.


  1. Evanđelje po Luki 15:11-32
  2. Evanđelje po Luki 15:20