Tijekom života donosimo brojne odluke. Jedni ljudi vole analizirati i sve razumjeti dok se drugi boje i klone toga. Mišljenja sam da je većina ljudi pak sklona i jednom i drugom.
Osobno, ne volim donositi odluke. Iako sam odrasla osoba dva puta sam plakala jer se nisam mogla odlučiti što pripremiti za ručak. Imala sam previše izbora. Tužno i nevjerojatno, zar ne? Kada bi se moja obitelj složila sa mnom svakog dana bismo jeli jednu te istu hranu, samo da ne trebam odlučivati što pripremiti. Isto sam tako “rastrgana” i pri donošenju velikih odluka kao gdje živjeti, što studirati i raditi, kako potrošiti novac itd.
Na kraju će moj život biti zbirka mojih izbora i njihovih posljedica, dobrih i loših. Shvativši ovo došla sam do sljedećih zaključaka:
- Neophodno mi je potrebna Božja pomoć
- Moram imati i plan
Bog želi aktivno učestvovati u mom životu, no ja mu to moram dopustiti. Ako Ga priznam, On će usmjeriti moje korake. 1 Ako je Njegova riječ u mom srcu, niti jednom se neću pokolebati. 2 Ako uzdižem Njegovu riječ, ona će mi osvijetliti put i pokazati mi kojim putem da idem. 3 Bog točno zna što mu je činiti. No, da li je to i meni jasno?
Bog nam je u Bibliji naveo smjernice po kojima bismo trebali živjeti. Božja riječ je kao reflektor koji obasjava mračnu cestu. Reflektor obasjava crtu koja dijeli cestu na dva dijela kako ne bismo prešli na drugu stranu i naletjeli na vozila koja prometuju u suprotnom smjeru. Reflektor također obasjava i rub ceste kako ne bismo sletjeli s nje. Božja riječ vam pokazuje granice unutar kojih se trebate kretati, ako pak želite ostati na pravom putu.
Ponekad je vrlo jednostavno. Znam da mi Božja riječ kaže da budem ljubazna i srdačna. Zapitam li se “Što bi ljubav učinila na mom mjestu?” doći ću do odgovora i time i do najbolje odluke. No, ponekad su stvari malo složenije. Kao na primjer kada su sve opcije unutar Božje volje ili kada moj osjećaj o situaciji utječe na donošenje odluke. Nije lako odlučiti i osjećati mir koji na neki način potvrđuje da smo donijeli dobru odluku. No, ne smijemo zaboraviti da Biblija kaže da će Bog, ako Ga priznamo, usmjeriti naše korake. Stoga, ako Ga zamolimo za poruku i vodstvo možemo biti sigurni da će naše molitve biti i uslišane.
Jeste li čuli za onu izreku: “Ako ne znate kamo idete, po svoj prilici ćete završiti negdje drugdje.” Božja riječ pretpostavlja da smo stvorili planove: “Nek (Bog) ispuni želju tvoga srca i neka uspiju svi tvoji pothvati.” 4
A što ako je naš plan u skladu s Božjim planom? Znači li to da ćemo ga uspjeti ostvariti u trenu, bez imalo truda? Ne. Ako je vaš životni put imalo nalik mome onda on nije staza koja vodi izravno do cilja. No, imati općeniti plan ili cilj od velike je pomoći pri donošenju svakodnevnih odluka.
Kada dođem do raskrižja, plan mi pokazuje kojim pravcem trebam nastaviti. Kada putovanje postane samotno sjetim se da sam sama izabrala svoj put. Kada druge staze izgledaju lakše ili me počinju privlačiti iz raznoraznih razloga, podsjetim se da je cilj ka kojem težim želja moga srca.
Bog ima jedinstven plan za svakoga od nas. Pošto nas je stvorio po svom naličju te nam je dao slobodu izbora, postali smo aktivni učesnici u određivanju i ispunjavanju tog plana. Ako već znate kuda idete, ostanite blizu Božje Riječi i dopustite mu da vas vodi. A ako pak niste sigurni kojim putem trebate ići živite na način na koji to Božja riječ nalaže i Bog će vam otkriti svoj plan. Kada se Njegov plan ili želja nađu u vašem srcu, znat ćete što vam je činiti.