U nastojanju da ispunim neke od svojih ciljeva i pretvorim snove u stvarnost došla sam do zida. Nisam mogla naprijed i put ispred mene bio je vrlo nejasan.
Nemirno sam se prevrtala u krevetu i san mi nikako nije dolazio na oči. Razmišljala sam o situaciji, i pokušavala se moliti i pronaći rješenje. Tada mi je u misli došla slika koju je Minnie Louise Haskins opisala u svojoj pjesmi “The Gate of the Year” (Vrata Godine): Stavi svoju ruku u Božju i On će ti biti više od svjetla i bolji od znanog puta.
Pokušavala sam zamisliti kako stavljam svoju ruku u Božju i kako Mu dopuštam da me vodi. Preklinjem Ga da mi podari mir i naposljetku čujem Njegov tihi i blagi glas kako se probija moje zbrkane misli: Kako možeš staviti svoju ruku u Moju kada su ti ruke pune?
U tom sam trenutku shvatila da sam se još uvijek čvrsto držala svojih planova. Zacrtala sam si plan i zadala rok za ispunjenje. Stvari sam željela obaviti na određeni način jer sam vjerovala da će me to usrećiti, no neprestano sam bila frustrirana jer se stalno događalo nešto što nije bilo po mojoj volji.
Dobro je imati ciljeve i planirati stvari, no sve bi to trebalo biti u suradnji s Bogom, a ne neovisno od Njega. Guranje u vlastitoj snazi nije urodilo plodom u mom slučaju. Uvidjela sam da moram vjerovati da je Bog taj koji mi je pomogao zacrtati ciljeve te da će mi On pomoći da ih i ostvarim, u Njegovo vrijeme. A ni malo više strpljenja neće biti na odmet.
Put ispred mene još uvijek je nejasan. Nisam sigurna što mi budućnost nosi no znam da će me Bog s mojom praznom rukom u Njegovoj voditi, i biti svjetlost koja će obasjati moj put. Zamislila sam kako Bogu predajem svoju volju i cijelu sebe i kako nakon tog čina mir preplavljuje moju dušu. Spokojno tonem u san uvjerena da će se Bog pobrinuti za sve.